|
Koristeći se ovlaštenjima koja su
Visokom predstavniku data u članu V. Aneksa 10. (Sporazum o sprovođenju civilnog
dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja
navedenog Sporazuma o sprovođenju civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno
uzimajući u obzir član II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem
Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju
rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa civilnim sprovođenjem”;
Pozivajući se na član II, 8 navedenog sporazuma prema čijim odredbama
Visoki predstavnik može, pored civilnih komisija konkretno navedenih u članu II
istog Sporazuma, uspostaviti druge civilne komisije kako bi potpomogao izvršenje
svog mandata;
Pozivajući sena stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o sprovođenju
mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za
sprovođenje mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da upotrijebi svoj
konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o sprovođenju civilnog
dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako
je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada procijeni da je to
neophodno” u vezi s određenim pitanjima uključujući (u skladu sa tačkom
(c) ovog stava) “mjere u svrhu osiguranja sprovođenja Mirovnog sporazuma
na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih Entiteta”;
Uz uvažavanje tačke I.2.a Zaključaka donesenih na pomenutoj
konferenciji u Bonu prema kojima je uočeno "da je nepristrasno i nezavisno
pravosuđe" od "suštinskog značaja za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i
Hercegovini", da proces imenovanja sudija i tužilaca mora biti zasnovan na
profesionalnim sposobnostima, da je nužno uspostavljanje ustanova za edukaciju
sudija i tužilaca te da je kontrola pravosudnog sistema element od suštinskog
značaja za pomenuti proces;
Rukovodeći se stavom II.2 Aneksa na Deklaraciju Vijeća za
implementaciju mira (Madrid, 16. decembra 1998. godine) u kojoj se "naglašava
značaj pojačanih napora u provođenju pravosudne reforme, koje usklađuje Visoki
predstavnik, kako bi se pružila podrška naporima organa vlasti u Bosni i
Hercegovini" te "apelira na Visokog predstavnika da dalje razvija sveobuhvatni
strateški plan pravosudne reforme, kojim se utvrđuju kratkoročni i dugoročni
prioriteti, u saglasnosti sa tim organima, Vijećem Evrope, OSCE-om, UNMIBH-om i
drugim organizacijama.";
Imajuci u vidu Deklaraciju Vijeća za implementaciju mira (na
sastanku održanom u Briselu 23-24. maja 2000. godine) kojom se nameće potreba za
jednim istinski nezavisnim i nepristrasnim pravosuđem kako bi se osigurala
vladavina zakona u svim krivičnim, građanskim i privrednim pitanjima, te
priznajući "trajnu potrebu za međunarodnom nadzornom institucijom za pravosudnu
reformu u iščekivanju da OHR dođe do rješenja u pogledu Programa pravosudne
reforme" te da Vijeće "podrži daljnje napore Visokog predstavnika da predvodi
aktivnosti u reformi pravosuđa i usklađuje napore međunarodne zajednice po tom
pitanju."
Uzimajuci u obzir Komunike Upravnog odbora Vijeća za
implementaciju mira (Sarajevo, 13. jula 2000.godine) u kojem su se "Upravni
odbor i Visoki predstavnik saglasili da je po pitanju pravosudne reforme i
unapređenja vladavine zakona potreban trajan angažman međunarodne zajednice. Za
tu svrhu, Visoki predstavnik će uspostaviti Nezavisnu pravosudnu komisiju čiji
će zadatak biti da nadzire rad komisije/vijeća na entitetskom i kantonalnom
nivou, a koje će biti zadužene za odabir i disciplinsko kažnjavanje sudija i
tužilaca, te da nastavi sa nadgledanjem i ocjenjivanjem rada sudova i
tužilaštava u skladu sa prethodnim mandatom JSAP-a."
Pozivajućise na Komunike Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira
od 28. februara 2002. godine, u kojem Upravni odbor podržava pooštrenu
strategiju reforme pravosuđa Nezavisne pravosudne komisije za 2002/03. godinu,
kao i uvažavanje važnosti uspostavljanja Visokog sudskog vijeća za BiH i
reorganizaciju sudova, a što se dalje ponavlja u Komunikeu od 7. maja 2002.
godine;
Pozivajući se na Odluku broj 94/01 Visokog predstavnika kojom se
uspostavlja Nezavisna pravosudna komisija, a naročito stav 5. navedene odluke u
kojoj se navodi da “Visoki predstavnik zadržava pravo da dodijeli dodatne
nadležnosti Nezavisnoj pravosudnoj komisiji, u skladu sa zahtjevima u pogledu
izvršavanja njenog mandata.”
Na osnovu svega gore navedenog, ovim donosim slijedeću:
ODLUKU
O mandatu Nezavisne pravosudne komisije
1. Ovom se Odlukom mijenja mandat Nezavisne
pravosudne komisije kojoj se dodjeljuju nadležnosti i ovlaštenja u skladu sa
slijedećim mandatom.
2. Mandat Nezavisne pravosudne komisije
obuhvata slijedeće:
- pružanje podrške radu Visokog
sudskog i tužilačkog vijeća Republike Srpske, Visokog sudskog i tužilačkog
vijeća Federacije BiH i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH u prelaznom
periodu;
- pružanje podrške radu
disciplinskog tužioca u disciplinskim pitanjima pred navedenim vijećima;
- pružanje savjeta lokalnim
organima vlasti i stručnim pravnim organizacijama o svim pitanjima koja utiču na
sudski sistem i njegovu reorganizaciju;
- izvršavanje zadataka koje joj
Visoki predstavnik može povremeno dodijeliti;
- redovno izvještavanje Višeg
zamjenika Visokog predstavnika zaduženog za pitanja vladavine zakona o stvarima
u vezi sa navedenim mandatom;
- obavještavanje relevantnih
članova međunarodne zajednice o pitanjima u vezi sa svojim mandatom.
3. U izvršavanju svog mandata i nadležnosti,
Nezavisna pravosudna komisija je ovlaštena da inicira kontakte sa međunarodnim
organizacijama i domaćim tijelima, agencijama, institucijama, odnosno
organizacijama kako bi se unaprijedili projekti vladavine zakona koji utiču na
sistem sudova, njegovu reorganizaciju, i podršku Visokim sudskim i tužilačkim
vijećima.
4. Svi sudovi, tužilaštva i državne agencije na
svim nivoima, uključujući sve sudije, tužioce, osoblje u sudovima i zvaničnike,
obavezni su da sarađuju sa Nezavisnom pravosudnom komisijom i da pružaju sve
informacije koje Nezavisna pravosudna komisija smatra neophodnim u obavljanju
svojih zadataka navedenih u stavu 2. ove Odluke.
5. Mandat Nezavisne pravosudne komisije istice
31. decembra 2003. godine. Visoki predstavnik zadržava pravo da donosi odluke o
načelima i vremenskim rokovima, uključujući i ovlasti i broj preostalog
međunarodnog osoblja potrebnog za eventualni nastavak rada Nezavisne pravosudne
komisije.
6. Ova odluka zamjenjuje odluku broj 94/01
Visokog predstavnika kojom se uspostavlja Nezavisna pravosudna komisija.
Sarajevo, 6. august 2002.
Paddy Ashdown, Visoki predstavnik
|