|
Koristeći se ovlastima koje su visokom
predstavniku dane u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog
dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini,
prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja
gore navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice
uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki
predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema
koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za
provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće
za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni
autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela
Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno
gore navedenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to
neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI
.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju
Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta kao i nesmetano funkcioniranje
zajedničkih institucija”;
Podsjećajući da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda više
puta potvrdilo, putem svojih rezolucija usvojenih sukladno poglavlju VII Povelje
Ujedinjenih naroda, da uloga visokog predstavnika kao konačnog autoriteta u
zemlji glede provedbe Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir obuhvaća “ovlast
da donese obvezujuće odluke, kada procijeni da je to neophodno, o određenim
pitanjima, kako je to obrazložilo Vijeće za provedbu mira u Bonu 9. i 10.
prosinca 1997. godine”;
Uvjeren da se korištenje tih ovlasti pokazalo prijeko potrebnim
u sprečavanju opstrukcije provedbe Općeg okvirnog sporazuma za mir;
Uzimajući u obzir i sve odgovarajuće rezolucije Vijeća
sigurnosti Ujedinjenih naroda, a posebno Rezoluciju br. 1503 od 28. kolovoza
2003. godine i Rezoluciju br. 1534 od 26. ožujka 2004. godine kojima je Vijeće
sigurnosti apeliralo na sve države da intenziviraju suradnju i pruže svu
potrebnu pomoć Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), naročito
radi dovođenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića, (…) i ostalih optuženika pred
MKSJ;
Konstatirajući da Bosna i Hercegovina i dalje ima međunarodne i
domaće obveze prema MKSJ-u koje još uvijek nisu u cijelosti ispunjene;
Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira na
sastanku održanom u Sarajevu 25. lipnja 2008. godine pozvao nadležne organe
unutar i van Bosne i Hercegovine da ispoštuju svoje obveze koje imaju prema
Općem okvirnom sporazumu za mir i šire obaveze prema međunarodnom pravu tako što
će u potpunosti surađivati s MKSJ-om, imati proaktivnu ulogu u uhićenju svih
preostalih optuženika – uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića – bez
daljeg odlaganja, razbijati njihove mreže potpore i osigurati njihov transfer u
Hag;
Žaleći što određeni broj osoba optuženih u skladu s člankom 19.
Statuta MKSJ-a čak do danas uspijeva da izbjegne pravedno kazneno gonjenje, i
što to izbjegavanje pravednog kaznenog gonjenja ne bi bilo moguće bez pomoći
drugih osoba;
Imajući u vidu da je kao posljedica te pomoći izvršena
opstrukcija provedbe Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Uzimajući u obzir naloge visokog predstavnika izdane tokom
2003. i 2004. godine, kojim se blokiraju bankovni računi (nalozi o blokiranju)
osoba osumnjičenih za doprinos mrežama za potporu koje su omogućile optuženim
ratnim zločincima da izbjegavaju uhićenje;
Duboko uvjeren da su prethodni nalozi visokog predstavnika o
blokiranju bili neophodni i korisni u pomaganju da se oslabe financijske mreže
koje su pružale potporu optuženim ratnim zločincima;
Imajući na umu izjavu Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira
danu u lipnju 2005. godine, u kojoj je isti izrazio svoju “nakanu da nastavi
proces prijenosa nadležnosti na vlasti Bosne i Hercegovine (…). Krajnja
točka tog procesa će predstavljati važnu prekretnicu u razvoju Bosne i
Hercegovine –trenutak u kojem BiH preuzima odgovornost za svoju sudbinu u svoje
ruke i kreće naprijed putem koji vodi ka integraciji u Europsku uniju;”
Prepoznajući napredak koji su ostvarile vlasti u Bosni i
Hercegovini u uspostavi zakonodavnog okvira i domaćih institucija za praćenje i
izvršavanje financijskih sankcija izrečenih osobama osumnjičenim za pružanje
financijske potpore osobama optuženim za ratne zločine;
Nadalje prepoznajući potrebu da se periodično preispitaju
ranije odluke visokog predstavnika u cilju da se osigura da odredbe iz tih
odluka i dalje budu relevantne i učinkovite;
Izvršivši takvo preispitivanje i ocjenjivanje i zaključivši da
su, uz određene revizije, raniji nalozi o blokiranju i dalje relevantni i
neophodni za provedbu Općeg okvirnog sporazuma za mir i za punu integraciju
Bosne i Hercegovine u euro-atlantske integracije;
Uvjeren međutim da se revizijom naloga o blokiranju može na
domaće institucije učinkovito prenijeti jedan dio odgovornosti za praćenje i
izvršavanje sankcija protiv osumnjičenih pripadnika mreža potpore ratnim
zločincima;
Konstantno svjestanpotrebe održavanja srazmjerne
ravnoteže između općeg dobra i individualnih prava kao i potrebe za politikom
kojom se ide ukorak s promjenama u političkim okolnostima;
Zbog naprijed iznesenih razloga, visoki predstavnik ovim donosi sljedeću:
ODLUKU
O REVIDIRANJU NALOGA KOJIMA SE BLOKIRAJU SVI BANKOVNI RAČUNI
KOJE POSJEDUJU, ČIJI SU IMAOCI ODNOSNO KOJI GLASE NA IME ODREĐENIH OSOBA
[Nalozi br. 01/03 i 02/03 od 7. ožujka 2003. godine, br.
05/03 do 18/03 od 7. lipnja 2003. godine, br. 19/03 do 28/03 od 9. veljače 2004.
godine, br. 29/04 i 30/04 od 30. lipnja 2004. godine, br. 31/04 od 2. srpnja
2004. godine i br. 32/04 do 37/04 od 16. prosinca 2004. godine]
Članak 1.
(Kontinuitet postojećih naloga o blokiranju)
Svi bankovni računi blokirani ranijim nalozima visokog predstavnika ostaju
blokirani i neće biti dopuštene nikakve transakcije, bilo deponovanja bilo
podizanja sredstava, preko ovih blokiranih računa sve dok se ne ispuni jedan od
uvjeta predviđenih u članku 7. ove Odluke ili dok visoki predstavnik ne odluči
drugačije. Spisak osoba čiji su bankovni računi blokirani Odlukom visokog
predstavnika priložen je uz ovu Odluku u Dodatku A.
Članak 2.
(Jedini novi račun)
(1) Agencija za bankarstvo Republike Srpske odnosno Agencija za bankarstvo
Federacije Bosne i Hercegovine će svaka u svojoj nadležnosti obavijestiti
licencirane banke o tome da je osobama navedenim u Dodatku A dozvoljeno da
otvore jedini novi bankovni račun na teritoriju Bosne i Hercegovine (pravilo
tzv. jedinog računa). Svaka od entitetskih agencija za bankarstvo dužna je
primjenjivati pravilo jedinog računa u okviru svoje teritorijalne
nadležnosti.
(2) Na bankovni račun otvoren u skladu s ovlaštenjem iz ove Odluke mogu
stizati elektronski depoziti na ime uplate plaća od poslodavca u korist imaoca
računa. Nijedan depozit iz izvora različitih od onih koji su namijenjeni za
plaće ne može se deponovati na novom računu niti se može deponovati
gotovina.
(3) Uvođenje pravila jedinog računa, propisanog u st. 1. i 2. ovog članka,
izričito se proglašava neophodnim kako bi se spriječilo financiranje aktivnosti
kojima se opstruira ili prijeti da se opstruira provedba Općeg okvirnog
sporazuma za mir.
(4) Povrede pravila jedinog računa će se sankcionirati u skladu s odredbama
članka 4. važećeg Zakona o Agenciji za bankarstvo, kojim se dopušta poduzimanje
mjera protiv banaka ili pojedinih imalaca računa s ciljem sprečavanja
financiranja aktivnosti kojima se opstruira ili prijeti da se opstruira provedba
Općeg okvirnog sporazuma za mir.
Članak 3.
(Podizanje sredstava s jedinog računa)
(1) Osoba navedena u Dodatku A koja otvori račun u skladu s ovom Odlukom
(imalac računa) dužna je izvijestiti Finansijsko-obavještajno odjeljenje (FOO)
Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) o svakom podizanju sredstava sa
tzv. jedinog računa radi plaćanja izdataka koji ne spadaju u osnovne životne
troškove, ukoliko je iznos tih podignutih sredstava veći od stotinu (100)
konvertibilnih maraka.
(2) U osnovne životne troškove ubrajaju se plaćanja za živežne namirnice,
najamninu ili zakupninu odnosno hipoteku za stambeni prostor, lijekove i
medicinski tretman, poreze, premije osiguranja i komunalne troškove.
(3) Neprijavljivanje izdataka u skladu sa stavkom (1) ovog članka predstavlja
pretpostavku da imalac računa pokušava da izbjegne odredbe naloga o blokiranju.
FOO će obavijestiti relevantnu entitetsku agenciju za bankarstvo o svakom
pokušaju izbjegavanja odredaba naloga o blokiranju, koji se može sankcionirati
na osnovu relevantnog entitetskog zakona o agencijama za bankarstvo.
Članak 4.
(Zahtjev za dostavu informacija sukladno entitetskim zakonima
o agencijama za bankarstvo)
(1) Relevantna entitetska agencija za bankarstvo može zahtijevati informacije
od imaoca računa u pogledu deponovanih i podignutih sredstava ukoliko agencija
za bankarstvo smatra da je imalac računa postupio s namjerom ili iz nehaja na
način koji dovodi do izbjegavanja ili do pokušaja izbjegavanja ove Odluke.
(2) Nepostupanje imaoca računa u skladu sa zahtjevom za informacije
podnesenim sukladno ovom članku predstavlja pretpostavku da imalac računa
pokušava da izbjegne odredbe naloga o blokiranju te vodi ka podvrgavanju imaoca
bankovnog računa sankcijama prema članku 4. važećeg entitetskog zakona o
agenciji za bankarstvo.
Članak 5.
(Primjena odredaba Zakona o sprečavanju pranja novca)
(1) Osobe navedene u Dodatku A smatrat će se “strankama ili osobama sumnjive
prirode” prema odredbi članka 7. stavak (1) Zakona o sprečavanju pranja novca
kao da su potvrđeni kao takvi u smjernicama koje donosi ministar sigurnosti
prema članku 7, stavak (1) tog zakona.
(2) Svi “obveznici” definirani u Zakonu o sprečavanju pranja novca dužni su
identificirati i prijaviti financijske transakcije koje se sklapaju s osobama
navedenim u Dodatku A.
(3) Pojedinosti o svim financijskim transakcijama koje se sklapaju s osobom
navedenom u Dodatku A evidentiraju se sukladno članku 8. i prijavljuju se FOO-u
sukladno članku 13, stavak 1, točka 1. Zakona o sprečavanju pranja novca. FOO
može zahtijevati dodatne informacije od obveznika sukladno članku 17. Zakona o
sprečavanju pranja novca.
(4) Sve odredbe Zakona o sprečavanju pranja novca primjenjuju se na
financijske transakcije osoba navedenih u Dodatku A i na “obveznike”, kako je
utvrđeno u tom zakonu, s kojima oni sklapaju takve transakcije.
Članak 6.
(Obveza dostavljanja informacija FOO-u)
FOO može zahtijevati informacije, podatke i dokumentaciju od entitetskih
agencija za bankarstvo i drugih organa u Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i
Hercegovine, Republici Srpskoj, i Brčko Distriktu sukladno članku 20. Zakona o
sprečavanju pranja novca.
Članak 7.
(Automatski prestanak primjene)
Ova Odluka zajedno s ranijim nalozima o blokiranju svih bankovnih računa koje
posjeduju, čiji su imaoci odnosno koji glase na ime određenih osoba prestaje da
se primjenjuje deset (10) dana nakon:
a) pristizanja Ratka Mladića u Hag/MKSJ nakon
njegovog uhićenja ili predaje nadležnim organima;
b) smrti Ratka Mladića potvrđene od strane
MKSJ; ili
c) povlačenja optužnice protiv Ratka Mladića od
strane Ureda tužitelja /MKSJ-a.
Članak 8.
(Pravno dejstvo)
(1) Ovom odlukom ne dovodi se u pitanje validnost naloga o blokiranju svih
bankovnih računa koje posjeduju, čiji su imaoci odnosno koji glase na ime
određenih osoba. Njome se ne daje pravo osobama čiji su bankovni računi
blokirani Odlukom visokog predstavnika na obeštećenja po osnovu bilo koje
naknade, drugih oblika neostvarenih novčanih beneficija ili privilegija odnosno
statusa koji su izgubili kao rezultat navedenih naloga.
(2) Ništa u ovom članku neće se tumačiti na način da se šteti ili na drugi
način utječe na primjenu Zakona o primjeni određenih privremenih mjera radi
efikasnog provođenja mandata Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju te
drugih međunarodnih restriktivnih mjera odnosno drugih propisa važećih u Bosni i
Hercegovini.
Članak 9.
(Pravne ovlasti)
(1) Ova Odluka donosi se u skladu s ovlastima danim visokom predstavniku u
Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir i ne donosi se supstituiranjem bilo
kojeg domaćeg organa vlasti. Ova odluka izravno se primjenjuje. Svaka
pojedinačna radnja potrebna radi provedbe ove Odluke smatrat će se propisno i na
odgovarajući način poduzetom kako je prethodno navedeno.
(2) Radi otklanjanja sumnje, ovim se izričito izjavljuje i ukazuje da je
ovdje sadržane odredbe Odluke, svaku pojedinačno i sve zajedno, utvrdio visoki
predstavnik prema svom međunarodnom mandatu i da stoga ne podliježu iznošenju
pred niti odlučivanju od strane sudova Bosne i Hercegovine ni sudova njenih
entiteta ili bilo gdje drugdje.
Članak 10.
(Objavljivanje i stupanje na snagu)
Ova Odluka objavljuje se u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine, Službenom
glasniku Republike Srpske, Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i
Službenom glasniku Brčko Distrikta. Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana
objavljivanja u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 5. rujan 2008.
godine
Miroslav Lajčak
Visoki predstavnik
DODATAK
ODLUCI VISOKOG PREDSTAVNIKA BROJ 23/08
Nalozi visokog predstavnika kojim se blokiraju pojedinačni bankovni
računi
07.03. 2003.
01/03 Momčilo Mandić
02/03 Milovan Bjelica
07.07.2003
05/03 Slavko Roguljić
06/03 Dragan Lalović
07/03 Dragan Spasojević
08/03 Milenko Vračar
09/03 Dragomir Vasić
10/03 Aleksandar Saša Karadžić
11/03 Luka Karadžić
12/03 Sonja Karadžić
13/03 Ljiljana Zelen Karadžić
14/03 Đojo Arsenović
15/03 Zvonko Bajagic
16/03 Bogdan Subotić
17/03 Žarko Nikolić
18/03 Jovan Đogo
09.02.2004.
19/03 Dragan Bašević
20/03 Veljko Borovčanin
21/03 Samojko Đorda
22/03 Ljuban Ećim
23/03 Radomir Kojić
24/03 Tomislav Kovač
25/03 Predrag Kujundžić
26/03 Milovan Marijanović
27/03 Ivan Šarac
28/03 Mirko Šarović
30.06.2004.
29/04 Zoran Petrić
30/04 Mile Pejčić
02.07.2004.
31/04 Savo Krunić
16.12.2004.
32/04 Ljubiša Beara
33/04 Miroslav Bralo
34/04 Vlastimir Đorđević
35/04 Goran Hadžić
36/04 Vladimir Lazarević
37/04 Sreten Lukić
|