|
Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku
dana u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela
Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema
kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore
navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno
uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki
predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema
koji se pojave u vezi s implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za
implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je
Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da
iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi s tumačenjem Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka,
kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema
tački (c) stava XI .2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog
sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta kao i
nesmetano funkcioniranje zajedničkih institucija”;
Podsjećajući da je Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda više
puta potvrdilo, putem svojih rezolucija usvojenih u skladu s poglavljem VII
Povelje Ujedinjenih naroda, da uloga visokog predstavnika kao konačnog
autoriteta u zemlji u pogledu implementacije Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma
za mir obuhvata “ovlast da donese obavezujuće odluke, kada procijeni da je to
neophodno, o određenim pitanjima, kako je to obrazložilo Vijeće za
implementaciju mira u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine”;
Uvjeren da se korištenje tih ovlasti pokazalo prijeko potrebnim
u sprečavanju opstrukcije implementacije Općeg okvirnog sporazuma za mir;
Uzimajući u obzir i sve odgovarajuće rezolucije Vijeća
sigurnosti Ujedinjenih naroda, a posebno Rezoluciju br. 1503 od 28. avgusta
2003. godine i Rezoluciju br. 1534 od 26. marta 2004. godine kojima je Vijeće
sigurnosti apeliralo na sve države da intenziviraju saradnju i pruže svu
potrebnu pomoć Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), naročito
radi dovođenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića, (…) i ostalih optuženika pred
MKSJ;
Konstatirajući da Bosna i Hercegovina i dalje ima međunarodne i
domaće obaveze prema MKSJ-u koje još uvijek nisu u cijelosti ispunjene;
Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju
mira na sastanku održanom u Sarajevu 25. juna 2008. godine pozvao nadležne
organe unutar i van Bosne i Hercegovine da ispoštuju svoje obaveze koje imaju
prema Općem okvirnom sporazumu za mir i šire obaveze prema međunarodnom pravu
tako što će u potpunosti sarađivati sa MKSJ-om, imati proaktivnu ulogu u
hapšenju svih preostalih optuženika – uključujući Radovana Karadžića i Ratka
Mladića – bez daljeg odlaganja, razbijati njihove mreže podrške i osigurati
njihov transfer u Hag;
Žaleći što određeni broj osoba optuženih u skladu s članom 19.
Statuta MKSJ-a čak do danas uspijeva da izbjegne pravedno krivično gonjenje, i
što to izbjegavanje pravednog krivičnog gonjenja ne bi bilo moguće bez pomoći
drugih lica;
Imajući u vidu da je kao posljedica te pomoći izvršena
opstrukcija implementacije Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini;
Uzimajući u obzir naloge visokog predstavnika izdane tokom
2003. i 2004. godine, kojim se blokiraju bankovni računi (nalozi o blokiranju)
lica osumnjičenih za doprinos mrežama za podršku koje su omogućile optuženim
ratnim zločincima da izbjegavaju hapšenje;
Duboko uvjeren da su prethodni nalozi visokog predstavnika o
blokiranju bili neophodni i korisni u pomaganju da se oslabe finansijske mreže
koje su pružale podršku optuženim ratnim zločincima;
Imajući na umu izjavu Upravnog odbora Vijeća za implementaciju
mira danu u junu 2005. godine, u kojoj je isti izrazio svoju “namjeru da nastavi
proces prijenosa nadležnosti na vlasti Bosne i Hercegovine (…). Krajnja
tačka tog procesa će predstavljati važnu prekretnicu u razvoju Bosne i
Hercegovine –trenutak u kojem BiH preuzima odgovornost za svoju sudbinu u svoje
ruke i kreće naprijed putem koji vodi ka integraciji u Evropsku uniju;”
Prepoznajući napredak koji su ostvarile vlasti u Bosni i
Hercegovini u uspostavi zakonodavnog okvira i domaćih institucija za praćenje i
izvršavanje finansijskih sankcija izrečenih licima osumnjičenim za pružanje
finansijske podrške licima optuženim za ratne zločine;
Nadalje prepoznajući potrebu da se periodično preispitaju
ranije odluke visokog predstavnika u cilju da se osigura da odredbe iz tih
odluka i dalje budu relevantne i efikasne;
Izvršivši takvo preispitivanje i ocjenjivanje i zaključivši da
su, uz određene revizije, raniji nalozi o blokiranju i dalje relevantni i
neophodni za implementaciju Općeg okvirnog sporazuma za mir i za punu
integraciju Bosne i Hercegovine u euro-atlantske integracije;
Uvjeren međutim da se revizijom naloga o blokiranju može na
domaće institucije efikasno prenijeti jedan dio odgovornosti za praćenje i
izvršavanje sankcija protiv osumnjičenih pripadnika mreža podrške ratnim
zločincima;
Konstantno svjestanpotrebe održavanja srazmjerne
ravnoteže između općeg dobra i individualnih prava kao i potrebe za politikom
kojom se ide ukorak s promjenama u političkim okolnostima;
Zbog naprijed iznesenih razloga, visoki predstavnik ovim donosi sljedeću:
ODLUKU
O REVIDIRANJU NALOGA KOJIMA SE BLOKIRAJU SVI BANKOVNI RAČUNI
KOJE POSJEDUJU, ČIJI SU IMAOCI ODNOSNO KOJI GLASE NA IME ODREĐENIH LICA
[Nalozi br. 01/03 i 02/03 od 7. marta 2003.
godine, br. 05/03 do 18/03 od 7. jula 2003. godine, br. 19/03 do 28/03 od 9.
februara 2004. godine, br. 29/04 i 30/04 od 30. juna 2004. godine, br. 31/04 od
2. jula 2004. godine i br. 32/04 do 37/04 od 16. decembra 2004. godine]
Član 1.
(Kontinuitet postojećih naloga o blokiranju)
Svi bankovni računi blokirani ranijim nalozima visokog predstavnika ostaju
blokirani i neće biti dopuštene nikakve transakcije, bilo deponovanja bilo
podizanja sredstava, preko ovih blokiranih računa sve dok se ne ispuni jedan od
uslova predviđenih u članu 7. ove Odluke ili dok visoki predstavnik ne odluči
drugačije. Spisak lica čiji su bankovni računi blokirani Odlukom visokog
predstavnika priložen je uz ovu Odluku u Dodatku A.
Član 2.
(Jedini novi račun)
(1) Agencija za bankarstvo Republike Srpske odnosno Agencija za bankarstvo
Federacije Bosne i Hercegovine će svaka u svojoj nadležnosti obavijestiti
licencirane banke o tome da je licima navedenim u Dodatku A dozvoljeno da otvore
jedini novi bankovni račun na teritoriji Bosne i Hercegovine (pravilo tzv.
jedinog računa). Svaka od entitetskih agencija za bankarstvo dužna je
primjenjivati pravilo jedinog računa u okviru svoje teritorijalne
nadležnosti.
(2) Na bankovni račun otvoren u skladu s ovlaštenjem iz ove Odluke mogu
stizati elektronski depoziti na ime uplate plaća od poslodavca u korist imaoca
računa. Nijedan depozit iz izvora različitih od onih koji su namijenjeni za
plaće ne može se deponovati na novom računu niti se može deponovati
gotovina.
(3) Uvođenje pravila jedinog računa, propisanog u st. 1. i 2. ovog člana,
izričito se proglašava neophodnim kako bi se spriječilo finansiranje aktivnosti
kojima se opstruira ili prijeti da se opstruira provedba Općeg okvirnog
sporazuma za mir.
(4) Povrede pravila jedinog računa će se sankcionirati u skladu s odredbama
člana 4. važećeg Zakona o Agenciji za bankarstvo, kojim se dopušta preduzimanje
mjera protiv banaka ili pojedinih imalaca računa s ciljem sprečavanja
finansiranja aktivnosti kojima se opstruira ili prijeti da se opstruira provedba
Općeg okvirnog sporazuma za mir.
Član 3.
(Podizanje sredstava s jedinog računa)
(1) Lice navedeno u Dodatku A koje otvori račun u skladu s ovom Odlukom
(imalac računa) dužno je izvijestiti Finansijsko-obavještajno odjeljenje (FOO)
Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) o svakom podizanju sredstava sa
tzv. jedinog računa radi plaćanja izdataka koji ne spadaju u osnovne životne
troškove, ukoliko je iznos tih podignutih sredstava veći od stotinu (100)
konvertibilnih maraka.
(2) U osnovne životne troškove ubrajaju se plaćanja za živežne namirnice,
najamninu ili zakupninu odnosno hipoteku za stambeni prostor, lijekove i
medicinski tretman, poreze, premije osiguranja i komunalne troškove.
(3) Neprijavljivanje izdataka u skladu sa stavom (1) ovog člana predstavlja
pretpostavku da imalac računa pokušava da izbjegne odredbe naloga o blokiranju.
FOO će obavijestiti relevantnu entitetsku agenciju za bankarstvo o svakom
pokušaju izbjegavanja odredaba naloga o blokiranju, koji se može sankcionirati
na osnovu relevantnog entitetskog zakona o agencijama za bankarstvo.
Član 4.
(Zahtjev za dostavu informacija u skladu s entitetskim
zakonima o agencijama za bankarstvo)
(1) Relevantna entitetska agencija za bankarstvo može zahtijevati informacije
od imaoca računa u pogledu deponovanih i podignutih sredstava ukoliko agencija
za bankarstvo smatra da je imalac računa postupio s namjerom ili iz nehaja na
način koji dovodi do izbjegavanja ili do pokušaja izbjegavanja ove Odluke.
(2) Nepostupanje imaoca računa u skladu sa zahtjevom za informacije
podnesenim u skladu s ovim članom predstavlja pretpostavku da imalac računa
pokušava da izbjegne odredbe naloga o blokiranju te vodi ka podvrgavanju imaoca
bankovnog računa sankcijama prema članu 4. važećeg entitetskog zakona o agenciji
za bankarstvo.
Član 5.
(Primjena odredaba Zakona o sprečavanju pranja novca)
(1) Lica navedena u Dodatku A smatrat će se “strankama ili licima sumnjive
prirode” prema odredbi člana 7. stav (1) Zakona o sprečavanju pranja novca kao
da su potvrđeni kao takvi u smjernicama koje donosi ministar sigurnosti prema
članu 7, stav (1) tog zakona.
(2) Svi “obveznici” definirani u Zakonu o sprečavanju pranja novca dužni su
identificirati i prijaviti finansijske transakcije koje se sklapaju s licima
navedenim u Dodatku A.
(3) Pojedinosti o svim finansijskim transakcijama koje se sklapaju s licem
navedenim u Dodatku A evidentiraju se u skladu s članom 8. i prijavljuju se
FOO-u u skladu s članom 13, stav 1, tačka 1. Zakona o sprečavanju pranja novca.
FOO može zahtijevati dodatne informacije od obveznika u skladu s članom 17.
Zakona o sprečavanju pranja novca.
(4) Sve odredbe Zakona o sprečavanju pranja novca primjenjuju se na
finansijske transakcije lica navedenih u Dodatku A i na “obveznike”, kako je
utvrđeno u tom zakonu, s kojima oni sklapaju takve transakcije.
Član 6.
(Obaveza dostavljanja informacija FOO-u)
FOO može zahtijevati informacije, podatke i dokumentaciju od entitetskih
agencija za bankarstvo i drugih organa u Bosni i Hercegovini, Federaciji Bosne i
Hercegovine, Republici Srpskoj, i Brčko Distriktu u skladu s članom 20. Zakona o
sprečavanju pranja novca.
Član 7.
(Automatski prestanak primjene)
Ova Odluka zajedno s ranijim nalozima o blokiranju svih bankovnih računa koje
posjeduju, čiji su imaoci odnosno koji glase na ime određenih lica prestaje da
se primjenjuje deset (10) dana nakon:
a) pristizanja Ratka Mladića u Hag/MKSJ nakon
njegovog hapšenja ili predaje nadležnim organima;
b) smrti Ratka Mladića potvrđene od strane
MKSJ; ili
c) povlačenja optužnice protiv Ratka Mladića od
strane Ureda tužioca /MKSJ-a.
Član 8.
(Pravno dejstvo)
(1) Ovom odlukom ne dovodi se u pitanje validnost naloga o blokiranju svih
bankovnih računa koje posjeduju, čiji su imaoci odnosno koji glase na ime
određenih lica. Njome se ne daje pravo licima čiji su bankovni računi blokirani
Odlukom visokog predstavnika na obeštećenja po osnovu bilo koje naknade, drugih
oblika neostvarenih novčanih beneficija ili privilegija odnosno statusa koji su
izgubili kao rezultat navedenih naloga.
(2) Ništa u ovom članu neće se tumačiti na način da se šteti ili na drugi
način utječe na primjenu Zakona o primjeni određenih privremenih mjera radi
efikasnog provođenja mandata Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju te
drugih međunarodnih restriktivnih mjera odnosno drugih propisa važećih u Bosni i
Hercegovini.
Član 9.
(Pravne ovlasti)
(1) Ova Odluka donosi se u skladu s ovlastima danim visokom predstavniku u
Aneksu 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir i ne donosi se supstituiranjem bilo
kojeg domaćeg organa vlasti. Ova odluka izravno se primjenjuje. Svaka
pojedinačna radnja potrebna radi provedbe ove Odluke smatrat će se propisno i na
odgovarajući način preduzetom kako je prethodno navedeno.
(2) Radi otklanjanja sumnje, ovim se izričito izjavljuje i ukazuje da je
ovdje sadržane odredbe Odluke, svaku pojedinačno i sve zajedno, utvrdio visoki
predstavnik prema svom međunarodnom mandatu i da stoga ne podliježu iznošenju
pred niti odlučivanju od strane sudova Bosne i Hercegovine ni sudova njenih
entiteta ili bilo gdje drugdje.
Član 10.
(Objavljivanje i stupanje na snagu)
Ova Odluka objavljuje se u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine, Službenom
glasniku Republike Srpske, Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine i
Službenom glasniku Brčko Distrikta. Ova Odluka stupa na snagu osmog dana od dana
objavljivanja u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
Sarajevo, 5. septembar 2008.
godine
Miroslav Lajčak
Visoki predstavnik
DODATAK
ODLUCI VISOKOG PREDSTAVNIKA BROJ 23/08
Nalozi visokog predstavnika kojim se blokiraju pojedinačni bankovni
računi
07.03. 2003.
01/03 Momčilo Mandić
02/03 Milovan Bjelica
07.07.2003
05/03 Slavko Roguljić
06/03 Dragan Lalović
07/03 Dragan Spasojević
08/03 Milenko Vračar
09/03 Dragomir Vasić
10/03 Aleksandar Saša Karadžić
11/03 Luka Karadžić
12/03 Sonja Karadžić
13/03 Ljiljana Zelen Karadžić
14/03 Đojo Arsenović
15/03 Zvonko Bajagic
16/03 Bogdan Subotić
17/03 Žarko Nikolić
18/03 Jovan Đogo
09.02.2004.
19/03 Dragan Bašević
20/03 Veljko Borovčanin
21/03 Samojko Đorda
22/03 Ljuban Ećim
23/03 Radomir Kojić
24/03 Tomislav Kovač
25/03 Predrag Kujundžić
26/03 Milovan Marijanović
27/03 Ivan Šarac
28/03 Mirko Šarović
30.06.2004.
29/04 Zoran Petrić
30/04 Mile Pejčić
02.07.2004.
31/04 Savo Krunić
16.12.2004.
32/04 Ljubiša Beara
33/04 Miroslav Bralo
34/04 Vlastimir Đorđević
35/04 Goran Hadžić
36/04 Vladimir Lazarević
37/04 Sreten Lukić
|