Koristeći se ovlastima koja su visokome predstavniku data u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora) Općega okvirnoga sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenoga Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora; i posebno uzevši u obzir članak II 1. (d) istoga Sporazuma prema kojemu visoki predstavnik “pomaže, kada to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnoga dijela Mirovnoga ugovora”;

Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojemu je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi sa tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnoga ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gorenarečenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje provedba Mirovnoga sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, koje “mogu uključivati poduzimanje mjera protiv osoba koje obnašaju javne funkcije ili dužnosnika (...) za koje visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;

Konstatirajućida je Upravni odbor, na svom sastanku na razini političkih direktora, održanom 26. rujna 2003. godine, zaključio da je rješenje pitanja Grada Mostara od ključnoga značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine;

Imajući u vidu poseban status dodijeljen Gradu Mostaru prema Daytonskome sporazumu o uspostavi Federacije Bosne i Hercegovine, potpisanom 10. studenoga 1995. godine, i njegovom aneksu kojim se utvrđuju načela za Privremeni statut Grada Mostara; 

Imajući u vidu također da politički organi na razini “Grada” i “gradskih općina” do sada nisu uspjeli da izvrše ujedinjenje Grada Mostara sukladno narečenom Privremenom statutu, nego su, umjesto toga, iskoristili gradske općine u svrhu stvaranja paralelnih institucija i podjele Grada;   

Imajući na umu potrebu za učvršćivanjem administrativnoga, funkcionalnoga i pravnoga jedinstva Grada Mostara na način na koji se unapređuje učinkovitost u pružanju usluga građanima, garantira uživanje osnovnih prava svih građana, omogućava uživanje zajedničkih prava konstitutivnih naroda i sprječava dominacija jednoga dijela stanovništva Mostara;

Cijeneći rad Povjerenstva za reformu Grada Mostara, koju je uspostavio visoki predstavnik dana 17. rujna 2003. godine (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo);

Pozdravljajućinapore koje poduzimaju političke stranke angažirane u pomenutom Povjerenstvu, koji su kulminirali donošenjem konkretnih prijedloga rješenja za različita ključna pitanja koja se odnose na reorganizaciju Grada Mostara;

Imajući u vidu  činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira, na svome zasjedanju održanom u Briselu 11. prosinca 2003. godine, preuzeo obvezu pružiti punu potporu realizaciji rješenja pitanja Mostara koje je zasnovano na jedinstvenoj i cjelovitoj gradskoj upravi sa učinkovitim garantiranim mehanizmima podjele vlasti, a kojima se spriječava da bilo koji narod ima većinsku kontrolu nad Gradskim vijećem; te da će djelovati kako bi osigurao da realiziranje plana narednih mjeseci ima potrebnu političku i ekonomsku  potporu;

Imajući na umu da je 2. kolovoza 2000. godine Gradsko vijeće Mostara donijelo Odluku o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture sukladno Amandmanu XVI Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Amandmanu I Ustava Hercegovačko-neretvanskoga kantona, članku 64 Zakona o lokalnoj samoupravi Hercegovačko-neretvanskoga Kantona, članku 5 Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Hercegovačko-neretvanskome kantonu, članku 4, stavak 2, te članku 64 Privremenoga statuta Grada Mostara;

Imajući na umuda je Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 44/02) prouzrokovao financijsku krizu u gradskoj upravi jer je ukinuta Odluka Gradskoga vijeća Mostara iz 2000. godine (Gradsko službeno glasilo Grada Mostara, 1/00);

Imajući u vidu također  da je 17. travnja 2003. godine visoki predstavnik donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 44/02) da bi osigurao financiranje grada u prijelaznom periodu sve dok se ne pronađu odgovarajuća rješenja da se ujedine gradske administrativne strukture; konstatirajući da se od 1. svibnja 2004. godine Odluka prestaje primjenjivati.     

Imajući na umuda će rezultati ujedinjenja gradske uprave pokazati pozitivan financijski učinak tek tijekom 2005. godine;

Imajući u vidupotrebu da se obezbijede potrebna sredstva za period dok se ne postigne ujedinjenje gradskih administrativnih struktura; također imajući u vidu da je privremeno financiranje temeljem ove Odluke i Odluke od 28. siječnja 2004.godine o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata Federacije Bosne i Hercegovine uvjetovano pravovremenom provedbom svih mjera potrebnih za ujedinjenje grada u narednim mjesecima.

Imajući sve ovo u vidu i uzevši sve u obzir, visoki predstavnik donosi sljedeću

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata Federacije Bosne i Hercegovine

Ovaj zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine i na snazi je od dana utvrđenog u članku 2. zakona, na privremenoj osnovi, dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i postavljanja uvjeta.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZDVAJANJU I USMJERAVANJU DIJELA PRIHODA PODUZEĆA OSTVARENOG KORIŠTENJEM HIDROAKUMULACIONIH OBJEKATA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

(Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, 44/02 i 18/03)

Članak 1

Članak 10., stavak 2. se dopunjuje i glasi:

“Izuzetno od prvog stavka ovog članka, Odluka o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture (Gradsko službeno glasilo grada Mostara, br. 1/00, 9/03), izmijenjena i dopunjena Odlukom visokog predstavnika br. 185 od 28. siječnja 2004. godine, primjenjivat će se u izmijenjenom i dopunjenom obliku do 1. svibnja 2005. godine.”

Nakon stavka 2., dodaje se novi stavak 3. koji glasi:

“Specijalni izaslanik visokog predstavnika za Mostar može preporučiti visokom predstavniku da prekine privremeno financiranje predviđeno ovim Zakonom i Odlukom o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture (Gradsko službeno glasilo grada Mostara, br. 1/00, 9/03), izmijenjenom i dopunjenom Odlukom visokog predstavnika br. 185 od 28. siječnja 2004. godine, i ranije, ukoliko specijalni izaslanik smatra da nadležni organi grada Mostara nisu ispoštovali kriterije navedene u Odluci visokog predstavnika od 28. siječnja 2004. godine o provedbi reorganizacije grada Mostara.”

Članak 2

Ovaj zakon stupa na snagu 15. ožujka 2004. godine i objavit će se bez odlaganja u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.