Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, koje “mogu uključivati preduzimanje mjera protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili zvaničnika (...) za koje visoki predstavnik ustanovi da su prekšili zakonske obaveze utvrđene Mirovnim sporazumom odnosno uvjete za njegovu provedbu”;

Konstatujućida je Upravni odbor, na svom sastanku na nivou političkih direktora, održanom 26. septembra 2003. godine, zaključio da je rješenje pitanja Grada Mostara od ključnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine;

Imajući u vidu poseban status dodijeljen Gradu Mostaru prema Dejtonskom sporazumu o uspostavi Federacije Bosne i Hercegovine, potpisanom 10. novembra 1995. godine, i njegovom aneksu kojim se utvrđuju principi za Privremeni statut Grada Mostara; 

Imajući u vidu također da politički organi na nivou “Grada” i “gradskih općina” do sada nisu uspjeli da izvrše ujedinjenje Grada Mostara u skladu s navedenim Privremenim statutom, nego su, umjesto toga, iskoristili gradske općine u svrhu stvaranja paralelnih institucija i podjele Grada;   

Imajući na umu potrebu za učvršćivanjem administrativnog, funkcionalnog i pravnog jedinstva Grada Mostara na način na koji se unapređuje efikasnost u pružanju usluga građanima, garantira uživanje osnovnih prava svih građana, omogućava uživanje zajedničkih prava konstitutivnih naroda i sprječava dominacija jednog dijela stanovništva Mostara;

Cijeneći rad Komisije za reformu Grada Mostara, koju je uspostavio visoki predstavnik dana 17. septembra 2003. godine (u daljem tekstu: Komisija);

Pozdravljajućinapore koje preduzimaju političke stranke angažirane u pomenutoj Komisiji, koji su kulminirali donošenjem konkretnih prijedloga rješenja za različita ključna pitanja koja se odnose na reorganizaciju Grada Mostara;

Imajući u vidu  činjenicu da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, na svom zasjedanju održanom u Briselu 11. decembra 2003. godine, preuzeo obavezu da pruži punu podršku realizaciji rješenja pitanja Mostara koje je zasnovano na jedinstvenoj i cjelovitoj gradskoj upravi sa efikasnim garantovanim mehanizmima podjele vlasti, a kojima se sprječava da bilo koji narod ima većinsku kontrolu nad Gradskim vijećem; te da će djelovati kako bi osigurao da realizacija plana narednih mjeseci ima potrebnu političku i ekonomsku  podršku;

Imajući na umu da je 2. augusta 2000. godine Gradsko vijeće Mostara donijelo Odluku o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture u skladu sa Amandmanom XVI Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Amandmanom I Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona, članom 64 Zakona o lokalnoj samoupravi Hercegovačko-neretvanskog Kantona, članom 5 Zakona o pripadnosti javnih prihoda u Hercegovačko-neretvanskom kantonu, članom 4, stav 2, te članom 64 Privremenog statuta Grada Mostara;

Imajući na umuda je Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 44/02) prouzrokovao finansijsku krizu u gradskoj upravi jer je ukinuta Odluka Gradskog vijeća Mostara iz 2000. godine (Gradsko službeno glasilo Grada Mostara, 1/00);

Imajući u vidu također  da je 17. aprila 2003. godine visoki predstavnik donio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata (Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 44/02) da bi osigurao finansiranje grada u prijelaznom periodu sve dok se ne pronađu odgovarajuća rješenja da se ujedine gradske administrativne strukture; konstatirajući da se od 1. maja 2004. godine Odluka prestaje da primjenjuje.     

Imajući na umuda će rezultati ujedinjenja gradske uprave pokazati pozitivan finansijski učinak tek u toku 2005. godine;

Imajući u vidupotrebu da se obezbijede potrebna sredstva za period dok se ne postigne ujedinjenje gradskih administrativnih struktura; također imajući u vidu da je privremeno finansiranje na osnovu ove Odluke i Odluke od 28. januara 2004. o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata Federacije Bosne i Hercegovine uvjetovano blagovremenom provedbom svih mjera potrebnih za ujedinjenje grada u sljedećim mjesecima.

Imajući sve ovo u vidu i uzevši sve u obzir, visoki predstavnik donosi slijedeću

ODLUKU

kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda preduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata Federacije Bosne i Hercegovine

Ovaj zakon stupa na snagu kao zakon Federacije Bosne i Hercegovine i na snazi je od dana utvrđenog u članu 2. zakona, na privremenoj osnovi, dok ga Parlament Federacije Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i postavljanja uvjeta.

Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O IZDVAJANJU I USMJERAVANJU DIJELA PRIHODA PREDUZEĆA OSTVARENOG KORIŠTENJEM HIDROAKUMULACIONIH OBJEKATA FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

(Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, 44/02 i 18/03)

Član 1

Član 10., stav 2. se dopunjuje i glasi:

“Izuzetno od prvog stava ovog člana, Odluka o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture (Gradsko službeno glasilo grada Mostara, br. 1/00, 9/03), izmijenjena i dopunjena Odlukom visokog predstavnika br. 185 od 28. januara 2004. godine, primjenjivat će se u izmijenjenom i dopunjenom obliku do 1. maja 2005. godine.”

Nakon stava 2., dodaje se novi stav 3. koji glasi:

“Specijalni izaslanik visokog predstavnika za Mostar može preporučiti visokom predstavniku da prekine privremeno finansiranje predviđeno ovim Zakonom i Odlukom o naknadi za upravljanje područjima za osiguranje infrastrukture (Gradsko službeno glasilo grada Mostara, br. 1/00, 9/03), izmijenjenom i dopunjenom Odlukom visokog predstavnika br. 185 od 28. januara 2004. godine, i ranije, ukoliko specijalni izaslanik smatra da nadležni organi grada Mostara nisu ispoštovali kriterije navedene  Odlukom o provedbi reorganizacije grada Mostara od 28. januara 2004. godine, koju je donio visoki predstavnik.”

Član 2

Ovaj zakon stupa na snagu 15. marta 2004. godine i objavit će se bez odlaganja u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine.