Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku date u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenavedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno gorenavedenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;

Konstatirajući da je Vijeće za provedbu mira u svojoj Deklaraciji donesenoj u Briselu 24. svibnja 2000. godine, u kontekstu naglašavanja ključnih ekonomskih reformi potrebitih za stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora i omogućavanje rasta privatnog sektora, između ostaloga, pozivalo organe vlasti Bosne i Hercegovine da utvrde i uspostave adekvatne domaće izvore financiranja za državni proračun, te dalje apeliralo na organe vlasti Bosne i Hercegovine da nastave sa sveobuhvatnim reformama sustava oporezivanja i carina;

Uzimajući u obzir  Kominikej koji je na razini političkih direktora donio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira dana 21. studenog  2002. godine,  u kojem se Bosna i Hercegovina poziva da žurno usvoji gospodarske reforme uključujući: “Ujedinjenje carinskog sustava kako bi se zaustavilo dupliciranje poslova i pronevjera”, te “uvođenje PDV-a na državnoj razini kako bi se pojednostavio i učinio učinkovitijim sustav oporezivanja, te pomoglo u smanjenju cjelokupnih poreskih obveza”;

Uzimajući u obzir također  Deklaraciju Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira donesenu dana 30. siječnja 2003. godine kojom je, u svezi s procesom ekonomskih reformi, objavljeno da: “(…)uvođenje jedinstvene carinske uprave i PDV-a na državnoj razini predstavljaju suštinski dio ovog procesa reformi.”;

Imajući na umu  pismo komesara za vanjske odnose Europske unije, g. Christophera Pattena, od 21. siječnja 2003. godine, u kojem se nedvosmislenim riječima izjavljuje da će Europska unija inzistirati na uspostavi jedinstvene carinske uprave i uvođenju PDV-a na državnoj razini prije nego što bude razmatrala zahtjev Bosne i Hercegovine  u procesu stabilizacije i pridruživanja;   

Imajući na umu  zajedničku izjavu ministara vanjskih poslova Europske unije sa sastanka Vijeća Europske unije za opće poslove i vanjske odnose održanog 27. siječnja 2003. godine, u kojoj se apelira na organe vlasti Bosne i Hercegovine: “(…) da ubrzano nastave s provedbom reformi neophodnih za napredak u procesu stabilizacije i pridruživanja,  uključujući uspostavu jedinstvenog sustava carina i PDV-a na državnoj razini”;

Potvrđujući donošenje Zakona o sustavu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 44/03 od 31. prosinca 2003. godine), kao značajnog koraka k uspostavi sustava carina i PDV-a na državnom niovu, te činjenicu se u svrhu realiziranja navedene reforme moraju donijeti dodatni zakonski propisi;

Imajući na umu da je ključna komponenta PDV-a zapravo postojanje odgovarajuće uprave potrebne kako bi se započelo s provedbom i uvođenjem PDV-a, kao i to da se pred Bosnom i Hercegovinom nalazi čitav niz značajnih administrativnih prepreka koje je potrebito prevazići te da, shodno stome, postoji i potreba za žurnim djelovanjem  višeg rukovodstva te uprave;

Uzimajući u obzir također članak 28. Zakona o sustavu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini, u kojem se predviđa mogućnost imenovanja dodatnog člana Upravnog odbora koji bi obnašao dužnost predsjednika ovog odbora, i u kojem se zahtijeva od navedene osobe da posjeduje stručnost u odgovarajućoj oblasti te da je pokazala visoke standarde poštenja i savjesnosti u obavljanju svojeg posla;

Zaključujući nadalje da bi provedba navedenog zakonskog propisa, te stoga, i ispunjenje mandata Visokog predstavnika bili potpomognuti imenovanjem g. Joly Dixona, koji u punoj mjeri zadovoljava navedene zahtjeve;               

Imajući na umu sveukupnost gorenavedenih pitanja Visoki predstavnik donosi slijedeću:

O D L U K U

o imenovanju prvog predsjedatelja Upravnog odbora sustava za indirektno oprezivanje

Članak 1.

Gospodin Joly Dixon se ovom Odlukom imenuje na dužnost prvog predsjedatelja Upravnog odbora, utvrđenu u stavku 1. članka 28. Zakona o sustavu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.

Članak 2.

Izuzetno od odredaba stavka 2. članka 28. Zakona o sustavu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini, ovo imenovanje stupa na snagu na način utvrđen u članku 3. ove Odluke i trajaće u periodu od jedne godine, uz mogućnost ponovnog imenovanja prema nahođenju Visokog predstavnika .

Članak 3.

U tijeku perioda propisanog u ovoj Odluci kao i tijekom perioda mogućeg produženja mandata, ovom Odlukom se suspendira prerogativ koji na osnovu utvrđenog u stavku 5. članka 28. Zakona o sustavu indirektnog oporezivanja ima Vijeće ministara glede razrješenja g. Dixona.

Članak 4.

Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, i “Službenom glasniku Republike Srpske”.