|
Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V
Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg
okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki
predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog
Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u
obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže,
kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u
vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za
implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je
Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da
iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o
implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju
rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka,
kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema
tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog
sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Konstatujući da je Vijeće za implementaciju mira u svojoj Deklaraciji
donesenoj u Briselu 24. maja 2000. godine, u kontekstu naglašavanja ključnih
ekonomskih reformi potrebnih za stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora i
omogućavanje rasta privatnog sektora, između ostaloga, pozivalo organe vlasti
Bosne i Hercegovine da utvrde i uspostave adekvatne domaće izvore finansiranja
za državni budžet, te dalje apelovalo na organe vlasti Bosne i Hercegovine da
nastave sa sveobuhvatnim reformama sistema oporezivanja i carina;
Uzimajući u obzir Kominike koji je na nivou političkih direktora
donio Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira dana 21. novembra
2002. godine, u kojem se Bosna i Hercegovina poziva da hitno usvoji
ekonomske reforme uključujući: “Ujedinjenje carinskog sistema kako bi se
zaustavilo dupliciranje poslova i pronevjera”, te “uvođenje PDV-a na državnom
nivou kako bi se pojednostavio i učinio efikasnijim sistem oporezivanja, te
pomoglo u smanjenju cjelokupnih poreskih obaveza”;
Uzimajući u obzir takođe Deklaraciju Upravnog odbora Vijeća za
implementaciju mira donesenu dana 30. januara 2003. godine kojom je, u vezi sa
procesom ekonomskih reformi, objavljeno da: “(…)uvođenje jedinstvene carinske
uprave i PDV-a na državnom nivou predstavljaju suštinski dio ovog procesa
reformi.”;
Imajući na umu pismo komesara za vanjske odnose Evropske unije,
g. Christophera Pattena, od 21. januara 2003. godine, u kojem se nedvosmislenim
riječima izjavljuje da će Evropska unija insistirati na uspostavi jedinstvene
carinske uprave i uvođenju PDV-a na državnom nivou prije nego što bude
razmatrala zahtjev Bosne i Hercegovine u procesu stabilizacije i
pridruživanja;
Imajući na umu zajedničku izjavu ministara vanjskih poslova
Evropske unije sa sastanka Vijeća Evropske unije za opšte poslove i vanjske
odnose održanog 27. januara 2003. godine, u kojoj se apeluje na organe vlasti
Bosne i Hercegovine: “(…) da ubrzano nastave sa provedbom reformi neophodnih za
napredak u procesu stabilizacije i pridruživanja, uključujući uspostavu
jedinstvenog sistema carina i PDV-a na državnom nivou”;
Potvrđujući donošenje Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u
Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 44/03 od
31. decembra 2003. godine), kao značajnog koraka ka uspostavi sistema carina i
PDV-a na državnom nivou, te činjenicu se u svrhu realizacije navedene reforme
moraju donijeti dodatni zakonski propisi;
Imajući na umu da je ključna komponenta PDV-a zapravo postojanje
odgovarajuće uprave potrebne kako bi se započelo s provedbom i uvođenjem PDV-a,
kao i to da se pred Bosnom i Hercegovinom nalazi čitav niz značajnih
administrativnih prepreka koje je potrebno prevazići te da, shodno stome,
postoji i potreba za hitnim djelovanjem višeg rukovodstva te uprave;
Uzimajući u obzir također član 28. Zakona o sistemu indirektnog
oporezivanja u Bosni i Hercegovini, u kojem se predviđa mogućnost imenovanja
dodatnog člana Upravnog odbora koji bi obavljao funkciju predsjednika ovog
odbora, i u kojem se zahtijeva od navedenog lica da posjeduje stručnost u
odgovarajućoj oblasti te da je pokazalo visoke standarde poštenja i savjesnosti
u obavljanju svojeg posla;
Zaključujući nadalje da bi provedba navedenog zakonskog propisa, te
stoga, i ispunjenje mandata Visokog predstavnika bili potpomognuti imenovanjem
g. Joly Dixona, koji u punoj mjeri zadovoljava navedene
zahtjeve;
Imajući na umu sveukupnost gore navedenih pitanja Visoki predstavnik donosi
slijedeću:
O D L U K U
o imenovanju prvog predsjedavajućeg Upravnog odbora
sistema za indirektno oprezivanje
Član 1.
Gospodin Joly Dixon se ovom Odlukom imenuje na funkciju prvog
predsjedavajućeg Upravnog odbora, utvrđenu u stavu 1. člana 28. Zakona o sistemu
indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini.
Član 2.
Izuzetno od odredaba stava 2. člana 28. Zakona o sistemu indirektnog
oporezivanja u Bosni i Hercegovini, ovo imenovanje stupa na snagu na način
utvrđen u članu 3. ove Odluke i trajaće u periodu od jedne godine, uz mogućnost
ponovnog imenovanja prema nahođenju Visokog predstavnika .
Član 3.
U toku perioda propisanog u ovoj Odluci kao i tokom perioda mogućeg
produženja mandata, ovom Odlukom se suspenduje prerogativ koji na osnovu
utvrđenog u stavu 5. člana 28. Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja ima
Vijeće ministara u pogledu razrješenja g. Dixona.
Član 4.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku
Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, i
“Službenom glasniku Republike Srpske”.
Sarajevo, 12. januara 2003. godine
Visoki predstavnik
Paddy Ashdown
|