Koristeći se  ovlastima koje su Visokom predstavniku date u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja gorenarečenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada Visoki predstavnik to ocijeni neophodnim, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;

Pozivajući se  na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za navedene probleme “donošenjem obvezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;

Uzimajući u obzir  da se Zakonom o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske ne predviđa jasna ovlast Agencije za bankarstvo za djelovanje u pogledu mjera borbe protiv financiranja aktivnosti vezanih za terorizam;

Uzimajući nadalje u obzir  da je potpora antiterorističkim djelatnostima pored ostalog data u odlukama Vijeća ministara od 20. i 25. rujna 2001. godine te u Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, br. 1373 od 28. rujna 2001. godine, u kojoj se obrađuje ovo pitanje;

Imajući na umu  da se Zakonom o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske izričito ne predviđa pružanje zaštite samoj Agenciji za bankarstvo niti Upravnom odboru Agencije u pogledu odogovornosti koje proizilaze iz redovitog obavljanja njihovih poslova;

Uzimajući u obzir  da je takav vid zaštite uobičajen i neophodan za jaku i neovisnu funkciju nadzora te da takav vid zaštite predstavlja jedan od ključnih “preduvjeta za efikasan nadzor banaka” utvrđenih od strane Bazelskog komiteta za nadzor banaka i podržanih od strane većine zapadnih zemalja;

Konstatirajući  da bi izloženost prijetnjama i aktima zastrašivanja ugrozila obnašanje nadležnosti Agencije za bankarstvo, neovisnost i radnje nadzora, dodatno ometala i usporila dinamiku ispitivanja te onesposobila Agenciju u vršenju nadzora nad sektorom bankarstva.

Zaključujući  da bez takve međunarodno priznate zaštite i primjerenog postupka, nijedna agencija za bankarstvo ne može funkcionirati kao potpuno neovisna regulatorna agencija;

Razmotrivši i uzevši u obzir sva prethodno navedena pitanja, Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću

Zakon koji slijedi i koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa na snagu sukladno članku 3. istog, na privremenom osnovu dok ga ne usvoji zakonodavni organ Republike Srpske u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenom glasniku Republike Srpske.”

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AGENCIJI ZA BANKARSTVO REPUBLIKE SRPSKE

(“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 10/98; 16/00 i 18/01)

Članak 1.

U članu 4. iza točke g), dodaje se nova točka h), koja glasi:

“h) vršenju radnji u pomaganju antiterorističkih mjera koje se odnose na banke, na zahtjev ovlaštenog organa, na temelju odgovarajućeg zakona ili sukladno specijalnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, odnosno u suradnji koju ostvaruje sa relevantnim ustanovama u svezi s ovim pitanjem.”

Članak 2.

U članku 5. stavak 2.  iza riječi: “Od osnivanja Agencije”, dodaju se sljedeće riječi: “Agencija, Upravni odbor Agencije”.

Članak 3.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.