Pozivajući se  na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za navedene probleme “donošenjem obavezujućih odluka, kada to ocijeni neophodnim”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Uzimajući u obzir  da se Zakonom o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske ne predviđa jasno ovlaštenje Agencije za bankarstvo da djeluje u pogledu mjera borbe protiv finansiranja aktivnosti vezanih za terorizam;

Uzimajući nadalje u obzir  da je podrška antiterorističkim djelatnostima pored ostalog data u odlukama Vijeća ministara od 20. i 25. septembra 2001. godine te u Rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, br. 1373 od 28. septembra 2001. godine, u kojoj se obrađuje ovo pitanje;

Imajući na umu  da se Zakonom o Agenciji za bankarstvo Republike Srpske izričito ne predviđa pružanje zaštite samoj Agenciji za bankarstvo niti Upravnom odboru Agencije u pogledu odogovornosti koje proističu iz redovnog obavljanja njihovih poslova;

Uzimajući u obzir  da je takav vid zaštite uobičajen i neophodan za jaku i nezavisnu funkciju nadzora te da takav vid zaštite predstavlja jedan od ključnih “preduvjeta za efikasan nadzor banaka” utvrđenih od strane Bazelskog komiteta za nadzor banaka i podržanih od strane većine zapadnih zemalja;

Konstatirajući  da bi izloženost prijetnjama i aktima zastrašivanja ugrozila izvršavanje nadležnosti Agencije za bankarstvo, nezavisnost i radnje nadzora, dodatno ometala i usporila dinamiku ispitivanja te onesposobila Agenciju u vršenju nadzora nad sektorom bankarstva.

Zaključujući  da bez takve međunarodno priznate zaštite i primjerenog postupka, nijedna agencija za bankarstvo ne može funkcionirati kao potpuno nezavisna regulatorna agencija;

Razmotrivši i uzevši u obzir sva prethodno navedena pitanja, Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću

ODLUKU

KOJOM SE DONOSI ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AGENCIJI ZA BANKARSTVO REPUBLIKE SRPSKE

Zakon koji slijedi i koji predstavlja sastavni dio ove Odluke stupa na snagu u skladu sa članom 3. istog, na privremenom osnovu dok ga ne usvoji zakonodavni organ Republike Srpske u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta. Ova odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenom glasniku Republike Srpske.”

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AGENCIJI ZA BANKARSTVO REPUBLIKE SRPSKE

(“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 10/98; 16/00 i 18/01)

Član 1.

U članu 4. iza tačke g), dodaje se nova tačka h), koja glasi:

“h) vršenju radnji u pomaganju antiterorističkih mjera koje se odnose na banke, na zahtjev ovlaštenog organa, na osnovu odgovarajućeg zakona ili u skladu sa specijalnim rezolucijama Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija, odnosno u saradnji koju ostvaruje sa relevantnim institucijama u vezi s ovim pitanjem.”

Član 2.

U članu 5. stav 2.  iza riječi: “Od osnivanja Agencije”, dodaju se sljedeće riječi: “Agencija, Upravni odbor Agencije”.

Član 3.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srpske”.