Koristeći se ovlašćenjima koja su mi data u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i osobito uzevši u obzir članak II. 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć, kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se pojave u vezi s provedbom civilnoga dijela”;

Pozivajući se na stavak XI. 2. Zaključaka sa konferencije Vijeća za provedbu mira koji se sastao u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo namjeru visokoga predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji za tumačenje Sporazuma o provedbi civilnoga dijela Mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada to bude smatrao neophodnim,” u vezi s određenim pitanjima, uključujući (sukladno podstavu (c) ove stavke) i “druge mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;

Konstatirajući da je zbog postojanja potrebe za sveobuhvatnim  sustavom pravila i propisa za sektor radio-televizije visoki predstavnik 11. lipnja 1998. godine donio Odluku o uspostavi Neovisne komisije za medije;

Podsjećajući na preporuke Vijeća za provedbu mira od 23/24. svibnja 2000. godine, kojim se visokom predstavniku povjerava da  osigura da se na razini države u veoma kratkom roku uspostave regulatorni mehanizmi za telekomunikacije i medije, da ni na jednoj razini vlasti ne dođe do dvostruke nedležnosti ili sukoba nadležnosti, kao i da upozori strane na potrebu da podupiru razvoj funkcionalnih i demokratski odgovornih zajedničkih institucija;

Podsjećajući da je 2. ožujka 2001. godine visoki predstavnik donio Odluku (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine 8/01, Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine 11/01 i Službeni glasnik Republike Srpske 12/01) o spajanju nadležnosti Neovisne komisije za medije i Regulatorne agencije za telekomunikacije čime je uspostavljena Regulatorna agencija za komunikacije;

Nadalje podsjećajući da je stvaranje jedinstvenog gospodarstvenog prostora od primarne važnosti za privredni rast i razvoj Bosne i Hercegovine i da je Vijeće za provedbu mira istaknulo u svom komunikeu od 1. veljače 2001. godine da je “potrebno povećati dinamiku gospodarskih reformi” jer su “privatna ulaganja ključni preduvjet za zaustavljanje produbljivanja gospodarske i socijalne krize u Bosni i Hercegovini”;

Konstatirajući da je danas stupio na snagu Zakon o komunikacijama Bosne i Hercegovine koji pruža zakonski i institucionalni okvir za reguliranje zajedničkih i međunarodnih sredstava komunikacija na cijelom području Bosne i Hercegovine;

Nadalje konstatirajući da Zakon o telekomunikacijama Republike Srpske predviđa nadležnosti koje su u suprotnosti sa Zakonom o telekomunikacijama Bosne i Hercegovine;

Uzimajući u obzir sve gore narečeno, ovim donosim slijedeću odluku:

ODLUKA

kojom se mijenja i dopunjuje “Zakon o telekomunikacijama” Republike Srpske (Službeni glasnik Republike Srpske 19/96) tako što se stavljaju van snage članci 1- 34., 38., 40 – 51., i 56 – 131. Zakona. Zakon u daljnjem tekstu, koji je sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu sukladno članku 2. ove Odluke, na privremenoj osnovi sve dok ga zakonodavni organ Republike Srpske ne usvoji u odgovarajućoj formi, bez izmjena i dopuna i bilo kakvih uvjeta. Ova Odluka stupa na snagu odmah i bit će objavljena u Službenom glasniku Republike Srpske i u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O TELEKOMUNIKACIJAMA

REPUBLIKE SRPSKE

Članak  1.

Članci 1 – 34., 38., 40 – 51., i 56 – 131. Zakona o telekomunikacijama Republike Srpske se stavljaju van snage.

Članak 2.

Ovaj Zakon stupa na snagu 21. listopada 2002. i bit će odmah objavljen u Službenom glasniku Republike Srpske i Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.