SARAJEVO, Bosna i Hercegovina, ” Nesto cudno se dogadja”, napisao je Thomas L. Friedman o situaciji na Balkanu (Misljenje International Herald Tribune-a, 24. januar). Ne mogu, a da se ne slozim s tim. Zagovaranjem “meke podjele” Bosne i Hercegovine on i ostali sugeriraju da nacionalistima, koji su Balkan gurnuli u brutalan rat u kome je ubijeno 200.000 ljudi, a raseljeno vise od pola stanovnistva, treba sada pruziti mogucnost da masu barjakom pobjede.
Gospodin Friedman sugerira “da se dozvoli da se srpski sektor pripoji Srbiji, hrvatski sektor Hrvatskoj, a krnji muslimanski sektor bi postojao kao nezavisna mini-drzavica.” Ali ne postoji nesto takvo kao srpski ili hrvatski sektor u Bosni. Etnicko ciscenje je uzelo svoj danak, ali Srbi, Hrvati i Bosnjaci i dalje zive medjusobno izmijesani.
Ko bi iscrtao liniju razdvajanja? Gdje bi otislo 30.000 Srba i 20.000 Hrvata koji zive u Sarajevu?
Ko moze vjerovati u to da bi Bosnjaci odustali od svojih zahtjeva za mjestima iz kojih su na brutalan nacin istjerani, poput Srebrenice, Foce i Visegrada? Oni bi zivjeli skuceni u svojoj mini-drzavici smisljajuci osvetu. Stvorili bismo pojas Gaze u srcu Evrope.
Ovaj model se odnosi na citav region. Podjela u Makedoniji ili na Kosovu bi stvorila novu drzavu sa razlicitim kulturnim i nacionalnim identitetom. Rezultat bilo kakvog pokusaja podjele bi bilo dalje krvoprolice.
Medjunarodna zajednica se obavezala da ce osigurati prava zrtava etnickog ciscenja, nakon sto ih je suvise dugo zanemarivala, ukljucujuci njihovo pravo na povrat ukradene imovine, na povratak svojim domovima i na to da pocinioci ratnih zlocina budu krivicno gonjeni.
Multietnicka Bosna i Hercegovina nije iluzija koju su stvorili ambiciozni dobrocinioci. Ona je istinski odgovor samom ratu.
Izgradnja ratom razorene zemlje i okoncanje rata podrazumijevaju vise no sam mir koji osiguravaju vojne trupe. To znaci uspostavljanje funkcionalnih politickih institucija, to pretpostavlja ekonomske reforme, to pretpostavlja mir medju stanovnistvom. Mi smo presli veliki dio tog puta.
Izbjeglice se vracaju u podrucja u kojima su se tokom rata desavala najveca zvjerstva. Oni podnose zahtjeve za svojom imovinom i vracaju je u posjed. Nedavno je Human Rights Watch ovo nazvao “prekretnicom” u post-ratnom razvoju ove zemlje.
Istinski projekat za Bosnu znaci njenu integraciju, a ne podjelu. Koncept nacionalne iskljucivosti bi vodio pravo ka razbijanju Balkana, unistavajuci pri tome svaku politicku ili ekonomsku stabilnost.
Autor clanka je visoki predstavnik medjunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu. Ovaj komentar je upucen International Herald Tribune-u.
WOLFGANG PETRITSCH
Sarajevo, Bosna i Hercegovina
A multiethnic Bosnia is therefore not an illusion designed by ambitious do-gooders. It is the answer to the war.