Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku dana u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi s implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravio namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi s tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI .2) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Konstatirajući da je u stavu X. 4 Aneksa Deklaracije Vijeća za implementaciju mira sačinjenoj u Madridu 16. decembra 1998. godine navedeno da Vijeće potvrđuje kako se čelnicima kojima Visoki predstavnik zabrani obavljanje javnih funkcija “može takođe zabraniti da se do daljeg kandidiraju na izborima i da obavljaju bilo koju drugu izbornu ili imenovanu funkciju i zauzimaju funkciju u političkoj stranci”;
Prisjećajući se da u skladu sa članom II, stav 8. Ustava Bosne i Hercegovine, svi nadležni organi vlasti u Bosni i Hercegovini imaju zakonsku obavezu da sarađuju sa i osiguraju neograničen pristup Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju i dalje posebno imaju obavezu da postupaju u skladu s nalozima izdanim u skladu sa članom 29. Statuta Međunarodnog krivičnog suda;
Uzimajući u obzir i sve odgovarajuće rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, a posebno Rezoluciju br. 1503 od 28. avgusta 2003. godine, Rezoluciju br. 1534 od 26. marta 2004. godine i Rezoluciju br. 1722 od 21. novembra 2006. godine kojim je Vijeće sigurnosti apeliralo na sve države, a posebno na Srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, te Republiku Srpsku u Bosni i Hercegovini, da intenziviraju saradnju i pruže svu potrebnu pomoć MKSJ-u, naročito radi dovođenja Radovana Karadžića i Ratka Mladića (…) pred MKSJ;
Konstatirajući da Bosna i Hercegovina i dalje ima međunarodne i domaće obaveze prema Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) koje još uvijek nisu ispunjene u potpunosti;
Konstatirajući dalje, ilustracije radi, da je Deklaracija sa samita u Rigi izdana 29. novembra 2006. godine u kojem su šefovi država i vlada učesnica na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća ponovo potvrdili važnost koju pridaju vrijednostima i načelima izloženim u osnovnim dokumentima Evroatlantskog vijeća za partnerstvo i Partnerstva za mir, i naročito očekuju da Srbija i Bosna i Hercegovina u potpunosti sarađuju sa MKSJ-om;
Prisjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira na sastanku održanom u Sarajevu 29. februara 2008. godine pozvao organe u Bosni i Hercegovini, posebno u Republici Srpskoj, da ispoštuju svoje obaveze koje imaju po međunarodnom pravu tako što će u potpunosti sarađivati sa MKSJ, imati proaktivnu ulogu u hapšenju svih preostalih optuženika – uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića – bez daljeg odlaganja, razbijati njihove mreže podrške i osigurati njihov transfer u Hag;
Konstatirajući da je zakonska odgovornost Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine da sarađuje sa MKSJ davanjem informacija u vezi sa osobama odgovornim za teške povrede međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine;
Žaleći što određeni broj osoba optuženih u skladu s članom 19. Statuta MKSJ barem do danas uspijeva da izbjegne pravedno krivično gonjenje, i to izbjegavanje pravednog krivičnog gonjenja ne bi bilo moguće bez pomoći drugih pojedinaca i organa;
Imajući u vidu da je kao posljedica te pomoći izvršena opstrukcija implementacije Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Svjestan potrebe da se uspostavi pravilna ravnoteža između dobrobiti za javnost i prava pojedinaca;
Iz razloga utvrđenih u daljem tekstu visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se smjenjuje g. Predrag Čeranić sa svog sadašnjeg položaja u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine,
i zabranjuje mu se obavljanje svake službene, izborne ili imenovane javne funkcije, kao i kandidiranje na izborima i obavljanje funkcije u političkim strankama, ukoliko ili sve dotle dok ga visoki predstavnik naknadnom odlukom eventualno izričito ne ovlasti da iste obavlja ili se kandidira.
Predrag Čeranić mora odmah napustiti svoj ured i od ovdje navedenog datuma zabranjuje mu se dalji pristup u isti. Odmah mu prestaju sva prava na naknade odnosno privilegije ili status koji proizilaze iz njegovog položaja. Ova odluka stupa na snagu odmah i neće zahtijevati preduzimanje dodatnih proceduralnih mjera.
Ova Odluka odmah se objavljuje u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
RAZLOZI ZA SMJENJIVANJE
Nekoliko osoba optuženih prema članu 19. Statuta MKSJ i dalje su na slobodi uprkos gnusnosti zločinậ za koje se optužuju. Ovo se ne bi moglo dogoditi bez aktivne pomoći pojedinaca koji su u mogućnosti da koriste svoj položaj i svoje znanje o policijskim metodama radi sprečavanja njihovog hapšenja.
Činjenica da su ove osobe koje su optužene za ratne zločine i dalje na slobodi, otprilike 12 godina nakon podizanja optužnica protiv njih, izvor je duboke i stalne zabrinutosti ne samo za ljude u Bosni i Hercegovini nego i za međunarodnu zajednicu u cjelini.
Na međunarodnoj zajednici je obaveza da se pobrine da se ovakvo stanje koje se ne može tolerirati riješi pokretanjem direktne akcije protiv pojedinaca koji opstruiraju međunarodno pravo u Bosni i Hercegovini. Zbog svog skandaloznog ponašanja, odnosno propusta da ispunjavaju odgovornosti svoje funkcije, u vrijeme dok su bili u različitim svojstvima povezani sa javnim institucijama, ovi pojedinci su pokazali da ne zaslužuju da im se povjeri javna odgovornost.
Na osnovu prethodno iznesenog i konkretno prema informacijama prikupljenim tokom konsultacija s MKSJ-om i drugim međunarodnim i domaćim organizacijama, smatra se da je neophodno da se g. Predrag Ćeranić smijeni s položaja koji zauzima u Obavještajno-sigurnosnoj Agenciji Bosne i Hercegovine da bi mu se zabranilo ostvarivanje pristupa povjerljivim informacijama putem kojeg bi se ugrozila sposobnost Agencije da obavlja povjerene joj zadatke. Predrag Ćeranić je, uslijed svojih postupanja odnosno propusta u djelovanju na odgovornoj funkciji, doprinijeo skrivanju optuženih za ratne zločine od lica pravde te sprečavanju napora onih koji su nastojali da ih izvedu pred lice pravde.
Predrag Ćeranić je odgovoran za doprinos u pružanju materijalne podrške i pomaganju pojedincima optuženim prema prethodno pomenutom članu 19. Predrag Ćeranić, prema tome, opstruira proces provedbe mira i mora se smijeniti s položaja koji zauzima u Obavještajno-sigurnosnoj agenciji Bosne i Hercegovine i mora mu se zabrani pristup povjerljivim informacijama koje se odnose na državnu sigurnost i gonjenje osoba optuženih za ratne zločine. Ovakav ishod nameću načela ispravnog upravljanja i transparentnosti, zaštite integriteta i ugleda institucija Bosne i Hercegovine, te aktivna podrška vladavini zakona i međunarodnim obavezama Bosne i Hercegovine – koji su od suštinskog značaja za proces provođenja mira.
| Sarajevo, 30. maja 2008. | Miroslav Lajčák |
|
| Visoki predstavnik |