Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku dana u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir član II.1.(d) prethodno navedenog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pruža pomoć kada to ocijeni neophodnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka sa Konferencije o implementaciji mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da upotrijebi svoj konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja Sporazuma o implementaciji civilnog dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obavezujućih odluka, kada procijeni da je to neophodno” o određenim pitanjima uključujući (prema tački (c) ovog stava) “mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”;
Uz uvažavanje stava I.2.a Zaključaka donesenih na navedenoj konferenciji u Bonu kojima se potvrđuje “da je nepristrasno i nezavisno pravosuđe” od “suštinskog značaja za vladavinu prava i pomirenje u Bosni i Hercegovini”, da proces imenovanja sudija i tužilaca mora biti zasnovan na sposobnostima;
Imajući na umu stav 12. 1. Deklaracije koju je donijelo Vijeće za implementaciju mira na sastanku održanom u Madridu 16. decembra 1998. godine, u kojem je jasno rečeno da Vijeće smatra da je uspostava pravne države, u koju svi građani imaju povjerenja, preduvjet za trajni mir te za samoodrživu ekonomiju koja može da privuče i zadrži i strane i domaće ulagače;
Konstatirajući da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u svom kominikeu donesenom u Sarajevu 31. jula 2002. godine pozvao organe vlasti da pomognu u blagovremenom uspostavljanju Visokog sudskog i tužilačkog vijeća i u prestrukturiranju sudskog i tužilačkog sistema;
Imajući u vidu izjavu Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira od 5. marta 2004. godine, kojom je Upravni odbor u cijelosti podržao “proces visokih sudskih i tužilačkih vijeća kao najbolju priliku za ovu zemlju da uspostavi moderno, nezavisno i multietničko pravosuđe i postigne evropske standarde u ovoj oblasti”;
Imajući isto tako u vidu da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, u kominikeu donesenom nakon sastanka u Sarajevu 23. juna 2006. godine, “apelirao na organe vlasti BiH da se disciplinirano i efikasno pozabave ključnim reformama u oblasti vladavine prava, uključujući stalnu podršku jakom i neovisnom pravosuđu i radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća”;
S obzirom da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira 20. oktobra 2006. godine, s razočarenjem konstatirao pokušaje političara da naruše nezavisnost i efikasnost sudija i tužilaca, ali iskazao povjerenje u spremnost institucija Bosne i Hercegovine da riješe ovaj problem, te posebno podržao Visoko sudsko i tužilačko vijeće u nastojanjima da osigura da sudije i tužioci budu oslobođeni i zaštićeni od političkog uplitanja u njihov rad;
Potvrđujući odredbu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 25/04 i 93/05), Član 91., stav (7) kojom se predviđa angažiranje međunarodnih eksperata za rad u Vijeću;
Prisjećajući se ranijih odluka visokog predstavnika od 3. juna 2004. godine, 3. juna 2005. godine i 1. avgusta 2006. godine, o imenovanju članova i savjetnika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, te Odluku kojom se produžava mandat gospodina Svena Mariusa Urkea na dužnosti međunarodnog člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine od 15.juna 2007. godine;
Upoznat od strane predsjednika Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, koji je, u svom pismu od 2. juna 2008. godine, obavijestio Visokog predstavnika o jednoglasnoj odluci Vijeća o tome da se zatraži produženje mandata međunarodnog člana Vijeća, g. Svena Mariusa Urkea za 18 mjeseci;
Naglašavajući da je profesionalno i nezavisno pravosuđe ključni uslov za euro-atlantsku integraciju Bosne i Hercegovine, te da Visoko sudsko i tužilačko vijeće ima važnu ulogu u osiguranju održavanja nezavisnog, nepristrasnog i profesionalnog pravosuđa;
Konstatirajući da Visoko sudsko i tužilačko vijeće još uvijek nije dovoljno jako, te da je i dalje predmet osporavanja u svakodnevnoj politici;
Visoki predstavnik ovim donosi sljedeću
ODLUKU
kojom se nadalje produžava mandat gospodina Svena Mariusa Urkea na dužnosti međunarodnog člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine
Član 1.
(Produžetak mandata)
Ovom Odlukom produžava se mandat gospodina Svena Mariusa Urkea na dužnosti međunarodnog člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine.
Član 2.
(Mandat)
Sven Marius Urke može, kao međunarodni član Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine, biti član internih tijelaVisokog sudskog itužilačkog vijeća u skladu sa Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću Bosne i Hercegovine iPoslovnikomVisokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Član 3.
(Rok produženja)
Mandat g. Svena Mariusa Urkea na dužnosti međunarodnog člana Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine će prestati 31. decembra 2009. godine.
Član 4.
(Stupanje na snagu)
Ova Odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 25. juna 2008. Miroslav Lajčák
Visoki predstavnik