Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku data u članku V Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja prethodno navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme sukladno prethodno navedenom, “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
S obzirom na članak III.5.(a) Ustava BiH koji predviđa da će “Bosna i Hercegovina preuzeti odgovornost za”, između ostaloga, stvari “koje su potrebite za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine.”
Pozivajući se na članak V.3.(a) Ustava Bosne i Hercegovine sukladno kojemu je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nadležno za vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine.
Pozivajući se dalje na članak V.3.(c) Ustava BiH kojim se određuje da je Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nadležno za predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim institucijama i europskim organizacijama i ustanovama;
Pozivajući se na članak V.5. (a) Ustava BiH kojim se određuje, pored ostaloga, da “ćesvaki član Predsjedništva, po službenoj dužnosti, vršiti funkciju civilnog zapovjednika oružanih snaga” i da “će sve oružane snage u Bosni i Hercegovini djelovati sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine”;
Uzimajući u obzir članak V.5 (b) Ustava BiH kojim se regulira da “će članovi Predsjedništva izabrati Stalni komitet za vojna pitanja koji će koordinirati aktivnosti oružanih snaga u Bosni i Hercegovini.”
S obzirom na aktivnosti Bosne i Hercegovine prema Kodeksu o političko-vojnim aspektima sigurnosti Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi uključujući i aktivnosti vezano za demokratsku političku kontrolu vojnih snaga;
Uzimajući u obzir Kominikej kojim je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira sa sjednice održane 28. ožujka 2003. godine u svezi s prodajom oružja Iraku koju je izvršio Zrakoplovni zavod Orao, “naglasio da je, s obzirom na pitanja sustavne reforme i političke odgovornosti, od ključne važnosti poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se spriječilo da ponovo dođe do takve situacije” i da “očekuje punu suradnju svih mjerodavnih organa vlasti u BiH u smislu ispunjavanja obveza koje imaju prema Dejtonsko-pariškom mirovnom sporazumu i kao organi zemlje članice Ujedinjenih nacija. Upravni odbor je također naglasio potrebu za reformom obrane u cilju rješavanja pitanja koja su u suprotnosti sa Ustavom BiH i pripreme BiH za integraciju u evro-atlantske strukture”;
Prisjećajući se obećanja koja su vezano za oblast obrane, 28. siječnja 2003. godine, u nazočnosti političkih direktora Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira dali organi vlasti Bosne i Hercegovine a posebice obećanja da “se provedu obrambene reforme koje će ubrzati integraciju Bosne i Hercegovine u europsku porodicu te učiniti zemlju i širi region dugoročno stabilnijim”, kao i da “se ojačaju one ustanove na razini države koje vrše civilno zapovijedanje i kontrolu nad oružanim snagama u Bosni i Hercegovini sukladno najvišim međunarodnim standardima”.
Imajući na umusva prethodnonavedena pitanja, Visoki predstavnik donosi sljedeću odluku:
ODLUKA
kojom se uspostavlja Povjerenstvo za obrambenu reformu
Članak 1.
Povjerenstvo za obrambenu reformu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: “Povjerenstvo”), koje se ovom odlukom uspostavlja, bit će odgovorno, sukladno uputama predsjedatelja navedenog Povjerenstva, za izradu i vršenje izmjena i dopuna zakona čije donošenje se može tražiti od Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i zakonodavnih tijela Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske, u oblastima utvrđenim sukladno tekstu ove odluke. Povjerenstvo će također biti nadležno za izradu propisa, bude li to smatralo neophodnim radi osiguravanja provedbe tih zakona.
Članak 2.
Povjerenstvo će razmatrati pravne mjere neophodne za reformu obrambenih struktura u Bosni i Hercegovini, utvrditi ustavne i zakonske odredbe koje se kose s takvim potrebama i predlagati zakone i druge pravne instrumente sukladno slijedećim principima:
1) Obrambene strukture u Bosni i Hercegovini kao i zakoni kojima se te strukture uspostavljaju moraju biti usklađeni sa euro-atlantskim standardima, s ciljem da se, kao minimum, osigura prihvatljiva kadidatura Bosne i Hercegovine za ulazak u program Partnerstvo za mir.
2) Obrambene strukture u Bosni i Hercegovini kao i zakoni kojima se te strukture uspostavljaju moraju poštivati i biti u potpunosti usklađeni sa obvezama koje je Bosna i Hercegovina preuzela u sklopu političko-vojne dimenzije Organizacije za sigurnost i suradnju u Evropi (OESS).
3) Demokratski civilni nadzor nad oružanim snagama u Bosni i Hercegovini mora se uspostaviti kako na državnoj tako i na entitetskoj razini.
4) Zapovjedništvo i kontrola na državnoj razini moraju biti zajamčeni time što će se, pored ostalog:
a. osigurati da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine bude u mogućnosti da u punoj mjeri ispunjava svoju odgovornost za zaštitu suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine;
b. osigurati da Predsjedništvo Bosne i Hercegovine bude u punoj mjeri mjerodavno za zastupanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i europskim organizacijama i ustanovama u svezi s obrambenim pitanjima;
c. osigurati da državni organi vlasti imaju isključivu nadležnost da na međunarodnoj razini razmjeste oružane snage iz Bosne i Hercegovine (npr. u pridonošenju operacijama mirovne potpore);
d. osigurati transparentnost svih obrambenih struktura u Bosni i Hercegovini;
e. osigurati da relevante državne ustanove budu u mogućnosti da vrše nadzor nad obrambenim strukturama u cijeloj Bosni i Hercegovini;
f. osigura pokretanje mehanizama zaštite kako bi se omogućila puna usklađenost sa slijedećim odredbama u članku V.5(a):
“Nijedan entitet neće prijetiti silom niti upotrebljavati silu protiv drugog entiteta”; i
“Sve će oružane snage u Bosni i Hercegovini djelovati sukladno suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine”.
5) Međusobna operativnost obrambenih struktura u cijeloj Bosni i Hercegovini mora biti osigurana.
6) Financiranje za obrambene strukture u Bosni i Hercegovini mora se kretati unutar fiskalnih granica utvrđenih od strane političkih organa vlasti putem demokratskog procesa.
Članak 3.
Sukladno principima navedenim u članku 2. Povjerenstvo, pored ostalog, priprema:
1. zakone na državnoj razini, uključujući i državni zakon o obrani;
2. izmjene i dopune na ustave entiteta; i
3. zakone na razini entiteta, uključujući i izmjene i dopune zakona.
Članak 4.
U sastav Povjerenstva će ući najviše dvanaest članova od kojih jednog imenuje Visoki predstavnik da obnaša dužnost predsjedatelja.
Članovi Povjerenstva će biti generalni tajnik Stalnog komiteta za vojna pitanja i zamjenici generalnog tajnika Stalnog komiteta za vojna pitanja.
Predsjednik Republike Srpske i predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine će u Povjerenstvo imenovati po dva civilna predstavnika. Po jedan predstavnik iz svakog od entiteta bit će entitetski ministar obrane.
U svojstvu specijalnog predstavnika Europske unije, Visoki predstavnik će u sastav Povjerenstva odrediti jednog člana iz reda svog osoblja.
Organizacija zemalja sjevernoatlantskog saveza (NATO), Stabilizacijske snage (SFOR), te Organizacija za sigurnost i suradnju u Evropi (OESS) bit će pozvane da imenuju po jednog predstavnika u Povjerenstvu.
Članak 5.
Sjedinjene Američke Države, Predsjedništvo Europske unije, Turska u svojstvu predstavnika Organizacije islamskih zemalja i Ruska Federacija mogu imenovati po jednog stalnog posmatrača u Povjerenstvu.
Predsjedatelj također može angažirati eksperte za pružanje stručne pomoći i dokaza na sastancima Povjerenstva, bude li to smatrao neophodnim radi ispunjenja madanta Povjerenstva sukladno odredbama ove odluke.
Članak 6.
Imenovanja u Povjerenstvu potvrđuje Visoki predstavnik.
Članak 7.
Predsjedatelj je nadležan za usmjeravanje rada Povjerenstva. Predsjedatelj izrađuje plan rada i poslovnik o radu, te zakazuje sastanke Povjerenstva, koji sukladno potrebama mogu biti održavani na lokacijama u cijeloj Bosni i Hercegovini. Za održavanje sastanaka Povjerenstva nije potrebit poseban kvorum.
Članak 8.
Predsjedatelj može zahtijevati formiranje radnih podskupina, bude li to smatrao neophodnim radi ispunjenja mandata Povjerenstva sukladno odredbama ove odluke.
Članak 9.
Povjerenstvo će opsluživati pomoćno osoblje i pružat će mu se tehnička pomoć sukladno onome što naknadno može biti utvrđeno.
Članak 10.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
Sarajevo, 8. svibnja 2003. Paddy AshdownVisoki predstavnik