Koristeći se ovlaštenjima koja su Visokom predstavniku data u članu V Aneksa 10. (Sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji u pogledu tumačenja gore navedenog Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzevši u obzir član II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u vezi sa implementacijom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru Visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obavezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) “mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta koje mogu uključiti i mjere protiv osoba koje obavljaju javne funkcije ili zvaničnika… za koje Visoki predstavnik utvrdi da su kršili zakonske obaveze utvrđene u skladu sa Mirovnim sporazumom ili uslovima njegove implementacije”;
Imajući na umu potrebu da se konsoliduje funkcionalno i pravno jedinstvo Grada Mostara na način koji promovira efikasnost u pružanju usluga građanima, promoviraju temeljna prava svih građana i osigurava kolektivna prava konstitutivnih naroda u skladu sa evropskim standardima;
Cijeneći rad Komisije za reformu Grada Mostara koja je upostavljena 17. septembra 2003. godine odlukom Visokog predstavnika broj 160/03 (u daljem tekstu: Komisija);
Uvjereni da rješenje koje je izradila Komisija nudi sve garancije i zaštite te da sadržava odredbe o podjeli vlasti do kojih se došlo detaljnim pregovorima kojima se svima u Mostaru daje mogućnost da profitiraju istovremeno čuvajući vitalne interese svih;
Podsjećajući na činjenicu da je Upravni odbor preuzeo obavezu da pruži punu podršku implementaciji rješenja pitanja Mostara koje je zasnovano na jedinstvenoj koherentnoj gradskoj upravi sa efikasnim garantovanim mehanizmima podjele vlasti, a kojima se sprječava da bilo koji narod ima većinsku kontrolu nad Gradskim vijećem; te da će djelovati kako bi osigurao da implementacija plana narednih mjeseci ima potrebnu političku i ekonomsku podršku;
Konstatujući da će uspješna implementacija takvog rješenja, a posebno restruktuiranje gradske uprave u svjetlu novih odgovornosti, pokrenuti složena pitanja koja zahtijevaju da značajna sredstva budu stavljena na raspolaganje gradskih organa vlasti kao i podršku svih predstavnika jedinica lokalne samouprave koje trenutno postoje na teritoriji Grada;
Konstatujući dalje da uslovi, koji bi trebali omogućiti odgovarajućim organima vlasti da raspolažu ili da na neki drugi način dodjeljuju državnu nepokretnu imovinu uključujući bivšu društvenu imovinu na način koji je nediskriminirajući te u najboljem interesu građana Grada, trenutno ne postoje jer je Mostar započeo sa delikatnim periodom tranzicije;
Uzimajući u obzir gore navedene razloge Visoki predstavnik ovim donosi slijedeću
ODLUKU
O ZABRANI PRIJENOSA ILI PRELAŽENJA NEPOKRETNE IMOVINE GRADSKIH OPĆINA I O OBUSTAVLJANJU PRIJEMA U RADNI ODNOS NOVIH KADROVA U GRADSKE OPĆINE
Odluka o zabrani prijenosa ili prela
Član 1.
Ova odluka se donosi kako bi se sačuvala nepokretna imovina svih gradskih općina i kako bi se osigurala adekvatna zaštita, te očuvala njihova vrijednost.
Ovom odlukom se nadalje privremeno obustavlja prijem u radni odnos novih kadrova u gradske općine, bilo državnih službenika ili drugih.
Kako bi se izbjegla svaka dvojba, ovim se proglašava da se ova odluka primjenjuje bez obzira na sve interne zakone i propise.
Ova odluka ni na koji način ne utiče na mogućnost bilo kojeg privrednog društva koji je dijelom ili u potpunosti u vlasništvu gradske općine da posluje na uobičajen način.
Član 2.
Izuzetno od odredaba bilo kojeg ugovora, ugovora o zakupu ili bilo kojeg važećeg zakona ili propisa kojima se dozvoljava drugačije, ovom odlukom se zabranjuje svakoj gradskoj općini prodaja, zakup, raspolaganje ili pravo na korištenje infrastrukture, objekata, građevinskog ili drugog zemljišta.
Posebice, ova zabrana uključuje i primjenjuje se na:
1. prodaju nepokretne imovine, njeno davanje u zakup ili na korištenje od strane bilo koje gradske općine;
2. inventar i pripadak u vlasništvu bilo koje gradske općine. U svrhu ove odluke, inventar ili pripadak znači pokretnu imovinu koja je naknadno pridodata nepokretnoj imovini sa namjerom da postane dio te nepokretne imovine;
3. svaki vid stvarne ili lične služnosti, prava korištenja, ograničenja u pogledu provedbe plana prostornog uređenja, i građevinska odobrenja;
4. zajmove po osnovu nepokretne imovine, ili teretne pravne poslove bilo koje vrste, prema ili u korist treće strane;
5. gotovinsko obezbjeđenje plaćanja u odnosu na nepokretnu imovinu, u koje spadaju: gotovina, mjenice, dokazi o zalogu na vlasništvo, osiguranja i garancije, depozitni računi, ili drugi gotovinski ekvivalenti, bez obzira u kojem periodu su nastali, a u kojima udio imaju gradske općine;
6. raspodjelu prihoda, proizvoda, prirasta, renti, ili profita iz imovine, kao i takse, naplate, račune ili druge vidove plaćanja za korištenje bilo kojeg vida nepokretne imovine; i
7. bilo koje ugovore i bilo koje dokumente koji se odnose na nepokretnu imovinu, kojima se u ime gradskih općina stvaraju obaveze.
Član 3.
Zabrane navedene u članu 2. se ne primjenjuju na izvršenje ili sklapanje bilo kojeg ugovora o prodaji stanova u državnom vlasništvu na kojima postoji korisničko pravo.
Član 4.
Nakon što ova odluka stupi na snagu, u pogledu državnih službenika i drugih uposlenika, zabranjuje se bilo kakvo upošljavanje i/ili interni premještaj istih u administrativne službe gradskih općina, institucije i sva druga tijela, službe i pravne osobe čiji se uposlenici isplaćuju iz budžeta gradskih općina, sve dok drugačije ne odredi Visoki predstavnik.
Član 5.
Svi već otvoreni javni konkursi za radna mjesta i/ili interni premještaj, bez obzira na njihov status, se ovom odlukom obustavljaju. Odredba ovog člana se ne odnosi na konačne odluke (nakon isteka perioda za žalbe) donesene u takvim javnim konkursima prije stupanja na snagu ove odluke.
Član 6.
Svaka odluka iz prethodnog člana koju donesu vlasti gradske općine Mostar-Jug, Mostar- Jugozapad, Mostar –Zapad, Mostar-Jugoistok, Mostar- Sjever i Mostar – Stari Grad nakon što ova odluka stupi na snagu će biti ništavna i bez pravnih posljedica.
Član 7.
Ovom odlukom se nalaže načelniku bilo koje gradske općine, gradske skupštine ili bilo kojoj drugoj osobi koja može djelovati u ime gore navedenih strana da sprovede odluku u mjeri u kojoj se na njih odnosi.
Član 8.
Radi otklanjanja svake sumnje, ovim se izričito izjavljuje i ukazuje da je odredbe sadržane u ovoj odluci, svaku od njih, utvrdio Visoki predstavnik u skladu sa ovlaštenjima koja su mu data u članu V Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i da ih stoga ne mogu osporavati sudovi Bosne i Hercegovine, niti sudovi njenih entiteta, niti na drugom mjestu, te da se pred bilo kojim sudom ni u jednom trenutku ne može pokrenuti postupak u vezi sa obavezama čije izvršenje iz njih proističe.
Član 9.
Ova odluka stupa na snagu 09. januara 2004. godine i ostaje na snazi sve dok Visoki predstavnik ne odluči drugačije.
Član 10.
Ova odluka se objavljuje odmah u Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine, Službenim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona i Gradskom službenom glasniku Grada Mostara.
Sarajevo, 09. januar 2004. Paddy AshdownVisoki predstavnik