Koristeći se ovlastima koje su Visokom predstavniku dana u članku V. Aneksa 10. (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je Visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji glede tumačenja navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebno uzimajući u obzir članak II.1. (d) prethodno spomenutog Sporazuma prema kojem Visoki predstavnik “pruža pomoć kada to cijeni nužnim, u iznalaženju rješenja za sve probleme koji se jave u svezi s civilnom provedbom”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka s Konferencije o provedbi mira održane u Bonnu 9. i 10. prosinca 1997. godine, a na kojoj je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu Visokog predstavnika uporabiti svoj konačni autoritet u zemlji glede tumačenja Sporazuma o provedbi civilnog dijela mirovnog ugovora kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme, kako je prethodno rečeno, “donošenjem obvezujućih odluka, kada procijeni da je to nužno” u svezi s određenim pitanjima uključujući (sukladno točki (c) ovoga stavka) “mjere u svrhu osiguranja provedbe Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih Entiteta”;
Konstatirajući da je Upravni odbor, na svom sastanku na razini političkih direktora, održanom 26. rujna 2003. godine, zaključio da je rješenje pitanja Grada Mostara od ključnog značaja za održiv i miran razvoj Bosne i Hercegovine;
Imajući u vidu donošenje novog Statuta Grada Mostara, dana 28. siječnja 2004., koji zajedno sa izmjenama i dopunama Ustava Federacije, Ustava Hercegovačko-neretvanskog kantona i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine osigurava novi zakonski okvir koji učvršćuje administrativno, funkcionalno i pravno jedinstvo Grada Mostara na način na kojim se unapređuje učinkovitost u pružanju usluga građanima, garantira uživanje temeljnih prava svih građana, omogućava uživanje zajedničkih prava konstitutivnih naroda i sprječava dominacija jednog dijela pučanstva Mostara;
Imajući u vidu dalje da narečeni zakoni stupaju na snagu 15. ožujka 2004. godine;
Potvrđujući da članak 33. stavak 2. gorenarečenog Statuta osigurava da usvajanje odluka, strane Gradskog vijeća, o davanju naziva ulicama, trgovima i mostovimazahtijeva dvotrećinsku većinu glasova izabranih vijećnika;
Uvjereni da je takva odredba neophodna kako bi se održala ravnoteža među konstitutivnim narodima u gradu u kojem još uvijek preovladavaju suštinski suprostavljeni interesi među konstitutivnim narodima;
Konstatirajući da će uspješna realizacija reformi gradskih struktura i, naročito, reorganizacija gradskih tijela vlasti u kontekstu novih nadležnosti iziskivati učešće svih konstitutivnih naroda te da će izgradnja povjerenja uveliko doprinijeti uspostavi novih institucija na temelju povjerenja;
Konstatirajući također da su vijeća pojedinih gradskih općina donijela, nakon donošenja novog Statuta Grada Mostara, odluke o davanju naziva koji mogu imati dalekosežane posljedice na uzajamno povjerenje između konstitutivnih naroda;
Imajući na umu sveukupnost gorenarečenih pitanja, Visoki predstavnik donosi slijedeću:
ODLUKU
KOJOM SE ZABRANJUJE GRADSKIM OPĆINAMA GRADA MOSTARA DAVANJE NAZIVA ILI PROMJENA POSTOJEĆIH NAZIVA ULICA, TRGOVA, MOSTOVA I OSTALIH SLIČNIH JAVNIH MJESTA
Članak 1.
Ovom Odlukom proglašava se moratorij na donošenje odluka o davanju naziva i odluka o promjeni naziva ulica, trgova, mostova i ostalih sličnih javnih mjesta od strane bilo koje gradske općine Grada Mostara.
Članak 2.
Provedba odluka donesenih nakon 28. siječnja 2004. godine i davanje novih naziva ili promjena postojećih naziva ulica, trgova, mostova i ostalih sličnih javnih mjesta ovim se suspendiraju sve dok Gradsko vijeće ne usvoji narečene odluke sukladno članku 33. stavak 2, točka g) Statuta Grada Mostara donesenog 28. siječnja 2004. godine.
Članak 3.
Ova Odluka stupa na snagu odmah i objavljuje se odmah u “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenim/Narodnim novinama Hercegovačko-neretvanskog kantona” i “Gradskom službenom glasniku Grada Mostara”.
Članak 4.
Visoki predstavnik zadržava pravo da suspendira svaku odluku ili propis koje donese bilo koje tijelo vlasti bilo koje od gradskih općina, ukoliko utvrdi da se narečenom odlukom ili propisom nanosi šteta reorganizaciji Grada Mostara, kako je utvrđeno u seriji odluka počevši od Odluke br. 179. do Odluke br. 186. od 28. siječnja 2004. godine, time što se narušava međusobno povjerenje između konstitutivnih naroda.
Sarajevo, 25. veljače 2004. Paddy Ashdown Visoki predstavnik