Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku date u članku V Aneksa 10 (Sporazum o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet u zemlji za tumačenje gore navedenog Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora; i posebice uzevši u obzir članak II 1. (d) istog Sporazuma prema kojem visoki predstavnik “pomaže, kada ocijeni da je to neophodno, u rješavanju svih problema koji se pojave u svezi s provedbom civilnog dijela Mirovnog ugovora”;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka sa Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet u zemlji u svezi s tumačenjem Sporazuma o provedbi civilnog dijela Mirovnog ugovora, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim “donošenjem obvezujućih odluka, kada ocijeni da je to neophodno”, o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) “mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
S obzirom na stavak I.2.a Zaključaka navedene Konferencije iz Bonna, kojim je utvrđeno “da je nepristrano i neovisno pravosuđe” od “suštinske važnosti za vladavinu zakona i pomirenje u Bosni i Hercegovini”;
Uzimajući u obzir Aneks Deklaracije Vijeća za provedbu mira od 16. prosinca 1998. godine, u kojem je Upravni odbor apelirao na potrebu “usvajanja zakona, do 30. lipnja 1999. godine, kojim bi se uspostavilo neovisno i nepristrano pravosuđe, sa akcentom na sudačkim i tužiteljskim imenovanjima, primjerenim plaćama i objektivnim standardima za imenovanje sudaca i tužitelja, koji će biti sukladni istim koji se primjenjuju u europskoj demokratskoj praksi, te promicanju multietničkog pravosuđa širom BiH”;
Shvatajući da je relevantno zakonodavstvo donijela Narodna skupština Republike Srpske travnja 2000. godine, i da je stupilo na snagu 2. lipnja 2000. godine;
Cijeneći činjenicu da, u vrijeme kada je Neovisno pravosudno povjerenstvo započelo sa radom u proljeće 2001. godine, financijska situacija u pravosuđu bila kritična i da je Neovisno pravosudno povjerenstvo, u bliskoj suradnji s entitetskim ministarstvima pravde i entitetskim parlamentima, postigla značajno smanjenje godišnjih troškova u sudstvu i tužiteljstvu time što je ujedinila tužiteljske funkcije, čime je umanjen broj prvostupanjskih sudova i broj sudaca te pomoćnog tehničkog osoblja u pravosuđu;
Cijeneći dodatne mjere koje je preduzela Narodna skupština Republike Srpske u listopadu 2003. godine u cilju daljnjeg smanjenja troškova sudstva i tužiteljstva time što su ukinute neke od naknada koje su isplaćivane sucima i tužiteljima kao dodatak na plaće;
Shvatajući da je financijska situacija u sudstvu i tužiteljstvu na svim razinama u Bosni i Hercegovini i dalje izrazito kritična i da godišnji troškovi plaća i naknada za suce i tužitelje jasno predstavljaju neproporcionalan dio ukupnih proračuna;
Shvatajući također da je trenutno situacija neodrživa i da bi mogla dovesti do kolapsa u pravosuđu u Bosni i Hercegovini;
S obzirom da su sudovi i tužiteljstva nagomilali znatna dugovanja usljed nedostatka sredstava za pravovremeno izmirenje operativnih troškova i isplaću plaća, da je ukupni dug krajem 2004. godine dostigao 16 miliona KM i da su mnogim sudovima bile i u ovom trenutku i dalje jesu uskraćene osnovne usluge – poput pošte i telefona – te da stoga oni nisu funkcionalni niti u mogućnosti da pružaju usluge potrebne građanima Bosne i Hercegovine;
Svjestan činjenice da su sucima i tužiteljima u Bosni i Hercegovinie – kao posljedica mehanizama utvrđenih u pozitivnom zakonodavastvu – plaće bile uvećavane za otprilike 40% od prvobitnog povećanja u 2000. godini sve dok plaće nisu zamrznute u prosincu 2004. godine kada je istovremeno inflacija u Bosni i Hercegovini bila minimalna;
Uzimajući u obzir Kominike Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira od 3. prosinca 2004. godine, u kojem je Upravni odbor naglasio da “efikasan rad pravosuđa, ključni element poslijeratnog oporavka BiH, ovisi o pravilnom funkcioniranju i odgovarajućoj nagrađenosti pravosudnih tijela”, i u kojem je dao svoju punu podršku stavu “da je žurno potrebno izvršiti reviziju plaća u pravosuđu da bi se osigurala odgovarajuća raspodjela sredstava koja će omogućiti efikasan rad pravosudnog sistema”.
Konstatirajući također da je, u cilju izbjegavanja daljnjeg pogoršanja situacije, visoki predstavnik zamrznuo plaće u entitetskom pravosuđu prosinca 2004. godine i da je uspostavljena radna skupina koju čine predstavnici iz ministarstava pravde na razini entiteta i Bosne i Hercegovine, Pravosudnog povjerenstva Brčko Distrikta, Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća Bosne i Hercegovine kao i udruženja sudaca i tužitelja u oba entiteta sa zadaćom izvršiti reviziju plaća u pravosuđu i izraditi nove zakonske propise;
Prihvatajući preporuke radne skupine da bi plaće sudaca i tužitelja trebale biti usklađene između entiteta, da naknade koje su ukinuli entitetski parlamenti 2003. godine ne bi trebalo ponovo uvesti, da bi plaće za suce i tužioce trebale biti umjereno umanjene, da bi sadašnje plaće trebale ostati i dalje zamrznute sve dok prosječna plaća u Bosni i Hercegovini ne dostigne određenu razinu, te da će, nakon što ponovno počnu rasti, plaće rasti u istom procentu kao i prosječna plaća u Bosni i Hercegovini čime će se osigurati fiksni omjer između prosječne plaće u Bosni i Hercegovini i plaća u pravosuđu kao i daljnje usklađivanje između entiteta;
Prihvatajući činjenicu da je Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine, na svojoj sjednici održanoj 23. kolovoza 2005. godine, izrazilo podršku preporukama radne skupine;
Prisjećajući se Kominikea Upravnog vijeća Vijeća za provedbu mira od 24. lipnja 2005. godine u kojem je ukazano na to da je Upravno vijeće i dalje zabrinuto “zbog izazova fiskalne održivosti sa kojim se suočavaju vlasti u BiH, naročito na entitetskoj razini”;
Shvatajući da je realizacija preporuka radne skupine od ključnog značaja za funkcioniranje pravosudnog sustava u Bosni i Hercegovini i da je u tom pogledu od vrhunske važnosti da se one ostvaruju od početka naredne proračunske godine i to počevši od 1. siječnja 2006 godine;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću:
ODLUKU
kojom se donosi Zakon o plaćama i ostalim naknadama sudaca i tužitelja u Republici Srpskoj
koji se nalazi u privitku Odluke i čini njen sastavni dio.
Taj zakon stupa na snagu kao zakon Republike Srpske danom predviđenim u članku 18. Zakona, osim ako ga Narodna skupština Republike Srpske ne usvoji u istom tekstu, istom obliku i bez izmjena i dopuna ili dodatnih uvjeta prije 31. prosinca 2005. godine. Ako Narodna skupština Republike Srpske usvoji navedeni zakon u drugačijem tekstu, uz izmjene i dopune ili dodatne uvjete, taj zakon neće stupiti na snagu.
U slučaju da Zakon koji je sastavni dio ove Odluke stupi na snagu sukladno odredbama ove Odluke, stupit će na snagu na privremenom temelju, sve dok ga Narodna skupština Republike Srpske ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna ili bez dodatnih uvjeta.
Ova odluka stupa na snagu odmah i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Republike Srpske”.
Sarajevo, 9. prosinca 2005. Paddy Ashdown
Visoki predstavnik
ZAKON O PLAĆAMA I DRUGIM NAKNADAMA
SUDACA I TUŽITELJA U REPUBLICI SRPSKOJ
I
OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Okvir Zakona
Ovim zakonom utvrđuju se plaće, naknade i određena materijalna prava sudaca i tužitelja i stručnih suradnikau Republici Srpskoj.
II
PLAĆE, NAKNADE I DRUGA MATERIJALNA PRAVA
Članak 2.
Osnovna mjesečna plaća sudaca
1. Osnovna mjesečna plaća sudaca iznosi:
a) Za suce osnovnih sudova: 2.400 KM.
b) Za šefove odjeljenja osnovnih sudova: 2.600 KM.
c) Za predsjednike osnovnih sudova: 2.800 KM.
d) Za predsjednike osnovnih sudova sa 30 ili više sudaca: 3.200 KM.
e) Za predsjednike osnovnih sudova sa 60 ili više sudaca: 3.600 KM.
f) Za suce okružnih sudova: 3.000 KM
g) Za šefove odjeljenja okružnih sudova: 3.200 KM.
h) Za predsjednike okružnih sudova: 3.400 KM.
i) Za suce Ustavnog suda Republike Srpske i suce Vrhovnog suda Republike Srpske: 3.800 KM.
j) Za šefove odjeljenja Ustavnog suda Republike Srpske i Vrhovnog suda Republike Srpske: 4.000 KM.
k) Za predsjednike Ustavnog suda Republike Srpske i Vrhovnog suda Republike Srpske: 4.400 KM.
Članak 3.
Osnovna mjesečna plaća tužitelja
1. Osnovna mjesečna plaća tužitelja iznosi:
a) Za tužitelje okružnih tužiteljstava: 2.400 KM.
b) Za šefove odsjeka okružnih tužiteljstava: 2.600 KM.
c) Za zamjenike glavnog tužitelja okružnih tužiteljstava: 3,000 KM.
d) Za glavne tužitelje okružnih tužiteljstava: 3.400 KM.
e) Za republičke tužitelje: 3.800 KM.
f) Za zamjenike glavnogrepubličkog tužitelja: 4.000 KM.
g) Za glavnog republičkog tužitelja: 4.400 KM.
Članak 4.
Osnovna mjesečna plaća stručnih suradnika
1. Osnovna mjesečna plaća stručnih suradnika koji obavljaju sudbenu funkciju sukladno članku 50. stavak 2. Zakona o sudovima Republike Srpske iznosi 1.200 KM.
2. Broj stručnih suradnika iz stavka 1. ovog članka određuje Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine. Stručne suradnike iz stavka 1. ovog članka imenuje Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine u skladu sa Poslovnikom Visokog sudbenog i tužiteljskog vijeća i na tom radnom mjestu stručni suradnik ne može provesti više od šest godina.
Članak 5.
Dodatak na radni staž
Osnovna mjesečna plaća svakog suca i tužitelja iz čl. 2. odnosno 3. ovog zakona i stručnog suradnika iz članka 4. povećava se za 0,5% za svaku punu godinu radnog staža, najviše do 40 godina.
Članak 6.
Reguliranje osnovne mjesečne plaće
1. Plaće propisane člankom 2, 3 i 4. ovog zakona neće se povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne ili ne pređe iznos od 800 KM.
2. Počevši od godine koja uslijedi nakon godine u kojoj prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu po prvi put dostigne ili pređe iznos od 800 KM, osnovna mjesečna plaća sudaca i tužitelja i stručnih suradnika propisana člankom 2, 3. odnosno 4. će se godišnje korigovati za procenat povećanja prosječne mjesečne neto plaće u Bosni i Hercegovini.
3. Procenat povećanja iz stavka 2. ovog članka izračunat će se tako što će se usporediti prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini za kalendarsku godinu sa prosječnom mjesečnom neto plaćom u Bosni i Hercegovini iz prethodne kalendarske godine.
4. U slučaju da se u nekoj godini prosječna mjesečna neto plaća u Bosni i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu smanji, osnovna mjesečna plaća sudaca, tužitelja i stručnih suradnika iz članka 4. ovog zakona ostaje ista i neće se ponovo povećavati sve dok prosječna mjesečna neto plaća u Bosne i Hercegovini izračunata za kalendarsku godinu ne dostigne najvišu razinu od prvog povećanja plaća sukladno stavku 2. ovog članka. Nakon toga, plaće sudaca, tužiteljai stručnih suradnika iz članka 4. ovog zakona se povećavaju sukladno stavku 2. ovog članka.
5. Prosječna mjesečna neto plaća za kalendarsku godinu bit će ona plaća koja bude objavljena od strane Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine.
Članak 7.
Radno vrijeme
1. Broj radnih sati za suce, tužiteljei stručne suradnike iz članka 4. ovog zakona je 40 radnih sati tjedno.
2. Ukoliko sudac, tužitelj ili stručni suradnik iz članka 4. ovog Zakona radi pola radnog vremena sukladno posebnom zakonu ili propisima, osnovna mjesečna plaća iz članka 2. odnosno 3. ovog zakona, korigovat će se sukladno broju odrađenih dana u odnosu prema broju redovnih radnih dana za taj mjesec.
Članak 8.
Plaćeni godišnji odmor i odsustvo za zadovoljenje vjerskih potreba
1. Suci i tužitelji imaju pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana, a stručni suradnici iz članka 4. ovog zakona imaju pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od 20 radnih dana.
2. Pored prava na godišnji odmor definiranog u stavku 1. ovog članka, suci, tužiteljii stručni suradnici iz članka 4. ovog zakona imaju pravo na dva plaćena i dva neplaćena dana odmora godišnje za zadovoljenje vjerskih potreba.
3. Svi suci i tužitelji imaju pravo na neto naknadu za godišnji odmor u iznosu od 50% osnovne mjesečne plaće iz točke a) članka 2. odnosno točke a) članka 3. ovog zakona. Stručni suradnici iz članka 4. ovog zakona imaju pravo na neto naknadu za godišnji odmor u iznosu od 50% njihove plaće utvrđene u stavku 1. članka
4. Neto naknada za godišnji odmor iz stavka 3. ovog članka plaća se kao dodatak na redovnu plaću u srpnju svake godine, bez obzira na to kada se uzima godišnji odmor.
5. Plaćeni godišnji odmor za svakog suca, tužitelja i stručnog suradnika iz članka 4. ovog zakona bit će reguliran planom godišnjih odmora koji će odrediti predsjednik suda ili glavni tužitelj na godišnjoj bazi sukladno propisima o unutarnjem poslovanju predmetnog suda odnosno tužiteljstva.
Članak 9.
Izvanredno plaćeno odsustvo
Pored godišnjeg odmora i odsustva za zadovoljavanje religijskih potreba reguliranog člankom 8. ovog zakona, suci, tužitelji i stručni suradnici iz članka 4. ovog zakona imaju pravo na sedam plaćenih dana odmora u kalendarskoj godini kako slijedi:
(i) U slučaju ženidbe/udaje: 5 dana;
(ii) U slučaju smrti bliskog srodnika (supružnika, partnera, majke, oca, očuha, maćehe, djeteta, pastorka/pastorke, brata, sestre, polubrata, polusestre): 3 dana;
(iii) U slučaju smrti manje bliskog srodnika (dede, bake ili bliskog srodnika bračnog druga ili partnera): 1 dan;
(iv) U slučaju rođenja djeteta: 2 dana;
(v) U slučaju selidbe iz stalnog prebivališta u drugo prebivalište: 1 dan.
Članak 10.
Plaćeno odsustvo
1. Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće može odlučiti da sudac odnosno tužitelj nastavi primati plaću tokom odsustva koje mu odobri Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće u skladu sa člankom 17. točkom 13. Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijećuBosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 25/04).
2. Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće u suradnji sa Ministarstvom pravde Republike Srpske donosi propise u svezi sa okolnostima pod kojim sudac odnosno tužitelj nastavlja primati plaću tijekom odsustva definiranog u stavku 1. ovog članka.
Članak 11.
Naknada prilikom odlaska u mirovinu
Suci i tužitelji imaju pravo na jednu osnovnu mjesečnu plaću kao naknadu prilikom odlaska u mirovinu, kao što je to propisano u članku 2. odnosno 3. ovog zakona.
Članak 12.
Zdravstveno osiguranje i bolovanje
Suci, tužiteljii stručni suradnici iz članka 4. ovog zakona imaju pravo na zdravstveno osiguranje i bolovanje sukladno važećem Zakonu o zdravstvenom osiguranju u Republici Srpskoj.
Članak 13.
Mirovinsko i invalidsko osiguranje
Suci, tužiteljii stručni suradnici iz članka 4. ovog zakona imaju pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje sukladno važećem Zakonu o mirovinskom i invalidskom osiguranju u Republici Srpskoj.
Članak 14.
Naknada za putne troškove
Suci, tužiteljii stručni suradnici iz članka 4. ovog zakona imaju pravo na naknadu za putne troškove sukladnopropisima o unutarnjem poslovanju suda ili tužiteljstva i odobrenim proračunom suda odnosno tužiteljstva.
Članak 15.
Naknada za troškove edukacije
Suci, tužitelji i stručni suradnici iz članka 4. ovog zakona imaju pravo na naknadu za troškove nastale u toku edukacijesukladnopropisima o unutarnjem poslovanju suda ili tužiteljstva i odobrenim proračunom suda odnosno tužiteljstva
Članak 16.
Naknada za upućivanje u drugi sud sa ili bez pristanka suca
U slučaju upućivanja suca da vrši dužnost suca u drugom sudu sukladno članku 50. ili 51. Zakona o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću, taj sudac ima pravo na naknadu za troškove sukladno odredbama koje donese Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće u suradnji sa Ministarstvom pravde Republike Srpske.
III
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 17.
Stavljanje odredbi van snage
Odredbe sadržane u drugim zakonima, propisima ili odlukama Republike Srpske koje su u suprotnosti s odredbama ovog zakona prestaju važiti danom stupanja na snagu ovog zakona.
Članak 18.
Objavljivanje i stupanje na snagu
Ovaj zakon stupa na snagu 1.1.2006. godine.