Koristeći se ovlastima koje su visokom predstavniku dane člankom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i člankom II 1. (d) prethodno navedenog Sporazuma, koji od visokog predstavnika zahtijeva da olakša rješavanje bilo kojih poteškoća koje se pojave u svezi s civilnom provedbom Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Pozivajući se na stavak XI.2 Zaključaka Konferencije za provedbu mira održane u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, u kojem je Vijeće za provedbu mira pozdravilo nakanu visokog predstavnika da uporabi svoj konačni autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo kojih poteškoća kao što je gore rečeno „donošenjem obvezujućih odluka kako god on ocijeni da je neophodno” o određenim pitanjima, uključujući i (prema točki (c) stavka XI.2) „mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sporazuma na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine i njezinih entiteta”;
S obzirom na činjenicu da proces provedbe mira koji se nastavlja pod okriljem Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini još uvijek nije okončan;
Vodeći računa dalje o činjenici da je potrebno da se mirovni proces okonča kako bi se uspostavilo stabilno političko i sigurnosno okruženje u Bosni i Hercegovini;
Pozivajući se dalje na točku 12.1. Deklaracije Vijeća za provedbu mira, koje se sastalo u Madridu, 15. i 16. prosinca 1998. godine, u kojoj se jasno kaže da Vijeće smatra da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi građani imaju povjerenje, predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i samoodrživo gospodarstvo koje je u stanju da privuče i zadrži strane i domaće ulagače;
Konstatirajući da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira, u communiquéu donesenom u Briselu 20. ožujka 2001. godine naglasio da “operativne i učinkovite državne institucije, pravosudna reforma, poštivanje vladavine prava i propisno vršenje vlasti, i dalje ostaju od suštinske važnosti za provedbu Mirovnog sporazuma”;
Upoznat s osnaženom strategijom za reformu pravosuđa kako bi se ojačala vladavina prava u Bosni i Hercegovini iz 2002/2003. godine koju je odobrio Upravni odbor Vijeća za provedbu mira 28. veljače 2002. godine;
Imajući u vidu da su u communiqué donesenom nakon sastanka Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira održanog 15. ožujka 2006. godine u Beču, politički direktori izrazili svoju stalnu potporu Državnom sudu koji će omogućiti vlastima u BiH da se optuženi za ratne zločine i optuženi za organizirani kriminal učinkovito procesuiraju u Bosni i Hercegovini;
Podsjećajući da je Upravni odbor Vijeća za provedbu mira, na sastanku održanom 19. lipnja 2007. godine u Sarajevu, pozvao organe vlasti u Bosni i Hercegovini, a posebice u Republici Srpskoj, da ispoštuju svoje obveze koje imaju po međunarodnom pravu tako što će u potpunosti surađivati s Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i imati aktivnu ulogu u uhićenju svih preostalih optuženika bez daljeg odlaganja, uključujući Radovana Karadžića i Ratka Mladića, razbijati njihove mreže potpore i osigurati transfer optuženika u MKSJ;
Prepoznajući da u cilju sprječavanja aktivnosti koje opstruiraju ili prijete da opstruiraju proces provedbe mira koji se odvija pod okriljem Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, postoji potreba da se u pojedinim slučajevima nosiocima putne isprave putna isprava oduzme;
Svjestan žurnosti da se relevantne odredbe izmijene i dopune;
Uzevši u obzir i razmotrivši sve navedeno,
Visoki predstavnik donosi sljedeću
Odluku
kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 4/97, 1/99, 9/99, 27/00, 32/00, 19/01 i 47/04)
Zakon koji slijedi i koji čini sastavni dio ove Odluke stupa na snagu kako je predviđeno člankom 6. ovog zakona, na privremenom osnovu, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Ova Odluka se objavljuje na službenoj Internet stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah.
Ova Odluka se odmah objavljuje u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine.
|
Sarajevo, 9. srpanj 2007. |
Miroslav Lajčák Visoki predstavnik |
ZAKON
O IZMJENAMA i DOPUNAMA ZAKONA O PUTNIM ISPRAVAMA BOSNE i HERCEGOVINE
Članak 1.
(Izmjena u članku 21.)
U Zakonu o putnim ispravama Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 4/97, 1/99, 9/99, 27/00, 32/00, 19/01 i 47/04; u daljnjem tekstu: Zakon), u članku 21, stavku (1), točka 2. mijenja se i glasi: “sukladno zakonu o kaznenom postupku”. Točka 3. se briše, a dosadašnja točka 4. postaje točkom 3.
Članak 2.
(Izmjena u članku 23.)
U članku 23. Zakona, u stavku (1), točka d) mijenja se i glasi: “ako postoji razlog iz članka 21. stavka (1) točke 2. i 3. i stavka (2) ovog Zakona.”
Članak 3.
(Novi članci 24.a i 24.b)
Iza članka 24. Zakona, dodaju se novi članci 24.a i 24.b, koji glase:
“Članak 24.a
(1) Nosiocu putne isprave putna isprava može se oduzeti kako bi se spriječile aktivnosti koje opstruiraju ili prijete da opstruiraju proces provedbe mira koji se odvija pod okriljem Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini.
(2) Nalog da se nosiocu putne isprave putna isprava oduzme također sadrži zabranu izdavanja nove putne isprave, na temelju koje će zahtjev za izdavanje putne isprave biti odbačen.
(3) Osoba za koju postoji nalog o oduzimanju putne isprave ne smije prelaziti državnu granicu kako bi napustila Bosnu i Hercegovinu.
Članak 24.b
Kada je nekoj osobi izdavanje putne isprave zabranjeno, u iznimnom slučaju joj se može izdati putni list koji važi isključivo za putovanje u jednom pravcu u Bosnu i Hercegovinu, ako se osoba nalazi izvan Bosne i Hercegovine i potrebna joj je isprava za povratak u Bosnu i Hercegovinu.”
Članak 4.
(Dopuna u članku 25.a)
(1) U članku 25.a Zakona, u stavku (1), iza točke 3. dodaje se nova točka 4. koja glasi:
“4. Državljanin Bosne i Hercegovine koji pređe državnu granicu Bosne i Hercegovine s putnim ispravama koje nisu uređene ovim Zakonom ili s osobnom iskaznicom koja nije osobna iskaznica državljana Bosne i Hercegovine.”
(2) U stavku (2) članka 25.a Zakona, tekst: “toč. 1), 2) i 3)”, mijenja se i glasi: “točke 1), 2), 3) i 4)”.
Članak 5.
(Ograničavajuća odredba u pogledu vremena)
Iza članka 33. Zakona dodaje se novi članak 33.a, koji glasi:
“Članak 33.a
Članak 24.a Zakona važi do 30. lipnja 2008.”
Članak 6.
(Stupanje na snagu i objavljivanje ovog Zakona)
Ovaj Zakon stupa na snagu po objavljivanju na službenoj Internet stranici Ureda visokog predstavnika i odmah se objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.