Koristeći se ovlaštenjima koja su visokom predstavniku dana članom V Aneksa 10 (Sporazum o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora) Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, prema kojem je visoki predstavnik konačni autoritet za tumačenje navedenog Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, i članom II 1. (d) prethodno navedenog Sporazuma, koji od visokog predstavnika zahtijeva da olakša rješavanje bilo kojih poteškoća koje se pojave u vezi sa civilnom provedbom Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini;
Pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Konferencije za implementaciju mira održane u Bonu 9. i 10. decembra 1997. godine, u kojem je Vijeće za implementaciju mira pozdravilo namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoj konačni autoritet za tumačenje Sporazuma o civilnoj provedbi Mirovnog ugovora, kako bi olakšao rješavanje bilo kojih poteškoća kao što je gore rečeno „donošenjem obavezujućih odluka kakogod on ocijeni da je neophodno” o određenim pitanjima, uključujući i (prema tački (c) stava XI.2) „mjere kojima se osigurava implementacija Mirovnog sporazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, kao i neometano funkcioniranje zajedničkih institucija”;
Pozivajući se takođe na član III. Aneksa Deklaracije Vijeća za implementaciju mira donesene u Madridu, 15. i 16. decembra 1998. godine, u kojoj je Vijeće za implementaciju mira ukazalo na potrebu da se zajedničke institucije učine efikasnim u ulozi koja je kao ključni zadatak za njih utvrđena u Općem okvirnom sporazumu za mir, te u nastavku naznačilo svoju podršku datu visokom predstavniku u radu s organima vlasti Bosne i Hercegovine da “reformiraju rad Vijeća ministara u skladu s ustavnim procedurama kako bi se poboljšala njegova sposobnost da donosi i provodi odluke na poslovan i efikasan način;
Imajući u vidu kominike koji donio Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira u Briselu 7. decembra 2000. godine, u kojem je naglašena neophodnost saradnje u cilju izgradnje funkcionalne države, posebno putem efikasnog Vijeća ministara koje uživa punu političku i finansijsku podršku entiteta, i koje je sposobno za saradnju, na ravnopravnim osnovama, sa drugim državama i međunarodnim organizacijama;
Podsjećajući se da je Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira, u svom kominikeu donesenom u Briselu 3. februara 2005. godine, istaknuo centralnu ulogu Vijeća ministara u provođenju reformi koje su potrebne unutar procesa stabilizacije i pridruživanja Evropskoj uniji i apelovao na Vijeće ministara da nastavi tim tempom reforme i demonstrira svoje vođstvo bh. institucijama te brzo djeluje ukoliko Bosna i Hercegovina želi u skoroj budućnosti ispunti uvjete Studije izvodljivosti Evropske unije;
S obzirom da je Vijeće ministara donijelo samo desetak novih zakona u toku devet mjeseci svog mandata kao i dvadesetak zakona kojima se vrše izmjene i dopune u postojećem zakonodavstvu, te da nije uspjelo donijeti ključne odluke poput odluke o imenovanju novog direktora Regulatorne agencije za komunikacije;
Imajući u vidu da je načelo kontinuiteta javne službe zasnovano na pravu građana Bosne i Hercegovine da očekuju da će se u njihovo ime neprekidno donositi odluke i izvršavati aktivnosti upravljanja;
Konstatirajući da ustaljena praksa odlaganja, kašnjenja i izostajanja doprinosi umanjenju sposobnosti Vijeća ministara;
S obzirom da je u cilju da se Bosni i Hercegovini osigura stabilna, efikasna i funkcionalna vlada potrebno da se izvrši reforma Vijeća ministara i njegovog procesa donošenja odluka;
Uzevši u obzir, konstatirajući, te imajući u vidu sve prethodno navedeno, visoki predstavnik donosi sljedeću:
ODLUKU
o donošenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine
(“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 38/02, 30/03, 42/03, 81/06 i 76/07)
Zakon koji slijedi i koji čini sastavni dio ove Odluke, stupa na snagu kako je predviđeno u članu 7. ovog Zakona na privremenoj osnovi, sve dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u istom obliku, bez izmjena i dopuna i bez dodatnih uvjeta.
Danom stupanja na snagu ovog Zakona prestaju da važe sve suprotne odredbe Poslovnika o radu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 22/03).
Ova Odluka se objavljuje na službenoj Internet stranici Ureda visokog predstavnika i stupa na snagu odmah.
Ova Odluka se odmah objavljuje u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.
| Sarajevo, 19. oktobra 2007. | Miroslav Lajčák |
|
| Visoki predstavnik |
ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O VIJEĆU MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE
Član 1.
U članu 7. stav (3) Zakona o Vijeću ministara Bosne i Hercegovine (“Službeni glasnik Bosne i Hercegovine”, br. 38/02, 30/03, 42/03, 81/06, 76/07), ispred riječi: “Zamjenici ministara zamjenjuju ministre” dodaju se riječi: “Ako drugačije nije predviđeno ovim Zakonom,”.
U članu 7., sadašnji stav (4) zamjenjuje se novim stavom (4), koji glasi:
“Zamjenik ministra koji učestvuje na sjednici Vijeća ministara umjesto odsutnog ministra u skladu sa stavom (3) ovog člana, ima pravo odlučivati u njegovo ime po svim ili po pojedinim pitanjima u skladu sa ovlaštenjem koje mu odsutni ministar prenese i koji o tome pismeno obavijesti predsjedavajućeg Vijeća ministara.”
Član 2.
U članu 14. stav (3), riječi: “najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja njegove ostavke i/ili od dana kada je ustanovljeno da je ministar ili zamjenik ministra trajno spriječen da vrši svoju dužnost” dodaju se iza riječi: “imenuje njegovog nasljednika”.
U članu 14. dodaju se novi stavovi (4) i (5), koji glase:
“(4) Zamjenik ministra privremeno obavlja dužnosti ministra tokom perioda između:
a) dana kada ministar podnese ostavku i dana kada nasljednik navedenog ministra preuzme dužnost u skladu s postupkom predviđenim ovim zakonom; ili
b) dana kada se ustanovi da je ministar trajno spriječen da vrši svoju dužnost i dana kada nasljednik navedenog ministra prezume dužnost u skladu s postupkom predviđenim ovim zakonom.
(5) U slučaju da privremeno vršenje dužnosti iz stava (4) ovog člana nastane u vezi s ostavkom ministra odbrane ili ustanovljenje trajne spriječenosti vršenja dužnosti nastane u vezi s ministrom odbrane, predsjedavajući Vijeća ministara će odrediti koji od zamjenika ministra odbrane će privremeno obavljati dužnosti navedenog ministra tokom odnosnog perioda propisanog u stavu (4) ovog člana.”
Član 3.
U članu 15, dodaju se novi stavovi (3) i (4), koji glase:
“(3) Ako Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donese odluku o potvrdi smjene ministra u skladu sa stavom (1) ovog člana, zamjenik ministra će privremeno obavljati dužnosti navedenog ministra tokom perioda između dana donošenja navedene odluke o potvrdi i dana kada novoimenovani ministar preuzme dužnost u skladu s postupkom predviđenim ovim zakonom.
(4) Ako Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine donese odluku o potvrdi smjene ministra odbrane u skladu sa stavom (1) ovog člana, predsjedavajući Vijeća ministara će odrediti koji zamjenik ministra će privremeno obavljati dužnosti navedenog ministra tokom perioda između dana donošenja navedene odluke o potvrdi i dana kada novoimenovani ministar preuzme dužnost u skladu s postupkom predviđenim ovim zakonom.”
Član 4.
U članu 16, stav (2), poslije prve rečenice dodaje se sljedeći tekst:
“Po pravilu, sjednice Vijeća ministra održavaju se najmanje jednom sedmično, osim u opravdanim slučajevima utvrđenim u Poslovniku Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Ako suprotno odredbama ovog zakona i odredbama navedenog Poslovnika predsjedavajući Vijeća ministara ne sazove dvije uzastopne sjednice Vijeća ministara, sjednicu će zajednički sazvati zamjenici predsjedavajućeg.”
U članu 16, stav (3), iza riječi “članova Vijeća ministara”, zarez se zamjenjuje tačkom i ostatak teksta se briše.
Član 5.
U članu 18. stav (1), riječi: “od ukupnog broja svojih članova” zamjenjuju se riječima: “članova koji su prisutni i glasaju”.
U članu 18. stav (2), iza riječi “konsenzusom” a prije riječi “a osobito o propisima”, dodaju se riječi: “članova koji su prisutni i glasaju”.
U članu 18. stav (3) riječi: ”odluku donosi Vijeće ministara većinom glasova koja podrazumijeva i po najmanje dva člana iz svakog konstitutivnog naroda” zamjenjuju se riječima: “odluku donosi Vijeće ministara u skladu sa stavom (1) ovog člana, s tim da navedena većina podrazumijeva glas najmanje jednog člana iz svakog konstitutivnog naroda”.
U članu 18. dodaje se novi stav (4), koji glasi:
“(4) U slučaju da zamjenik ministra zamjenjuje ministra u skladu s ovim zakonom, glas navedenog zamjenika ministra računa se za potrebe izračunavanja većine propisane u stavu (1) ovog člana i za potrebe utvrđivanja postojanja konsenzusa propisanog u stavu (2) ovog člana. Prilikom računanja većine propisane u stavu (3) ovog člana, uračunava se glas navedenog zamjenika ministra, ali se ne smatra glasom pripadnika bilo kojeg od konstitutivnih naroda.”
Član 6.
Član 32. se briše i zamjenjuje novim članom 32. koji glasi:
“Predsjedavajućeg Vijeća ministara, u slučaju njegove odsutnosti ili druge vrste spriječenosti da obavlja svoje dužnosti, zamjenjuje najmlađi od zamjenika predsjedavajućeg Vijeća ministara. U tom slučaju, navedeni zamjenik predsjedavajućeg ima sva prava i dužnosti predsjedavajućeg Vijeća ministara.”
Član 7.
Ovaj zakon stupa na snagu danom objavljivanja u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”.