Bijeg Radovana Stankovića iz fočanskog zatvora prošlog vikenda, koji je osuđen na zatvorsku kaznu od 20 godina zbog porobljavanja, mučenja, zarobljavanja i silovanja kao zločina protiv čovječnosti, ukazao je na sve neadekvatnosti preopterećenog i nedovoljno finansiranog zatvorskog sistema u Bosni i Hercegovini, kao i na potrebu za uspostavljanjem hitne koordinacije između organa za provođenje zakona i pravosudnih organa Bosne i Hercegovine.
Optužbe protiv Stankovića iznesene su tokom javnog suđenja i on je proglašen krivim za strahovite zločine (silovanje žena i organiziranje silovanja, kao i planiranje niza ubistava). Postupak pred Sudom BiH okončan je pravovremeno i na transparentan i efikasan način, no sasvim je jasno da tretman osuđenika nakon izricanja kazne nije bio ni transparentan ni efikasan.
Potrebno je provesti detaljnu istragu o tome kako se moglo dozvoliti da osoba koja je nedavno osuđena za jedan od najtežih zločina bude izvedena iz zatvorskih prostorija bez odgovarajuće policijske pratnje i na osnovu još uvijek neutvrđenih i neobjašnjenih razloga.
Otpuštanje upravnika Zatvora, u srijedu, kao i suspenzija i optuživanje devet čuvara, koji nisu spriječili Stankovićev bijeg predstavlja dobar početak. Ured visokog predstavnika pažljivo će pratiti daljnji razvoj situacije.
U državi u kojoj su sudski postupci protiv ratnih zločinaca jedan od najvažnijih faktora poslijeratnog oporavka i pomirenja i gdje će se ovakvi predmeti voditi još dugi niz godina, uspostavljanje odgovarajućih kaznenih institucija i odgovornog rukovodstva tih institucija predstavlja apsolutni prioritet. U narednih nekoliko sedmica sastati ću se sa nadležnih državnim organima vlasti i potencijalnim međunarodnim partnerima kako bismo razgovarali o mjerama koje mogu biti preduzete u cilju ubrzanja aktivnosti na projektu Državnog zatvora.
S obzirom da će biti potrebno nekoliko godina da Državni zatvor počne funkcionirati, osobe koje je osudio Sud BiH ne bi trebalo, u medjuvremenu, da služe kazne u zatvorima u koje ih se upućuje na osnovu njihove etničke pripadnosti – zatvorenici srpske nacionalnosti kaznu služe u zatvorima u Republici Srpskoj, zatvorenici hrvatske nacionalnosti u Hercegovini, a zatvorenici bošnjačke nacionalnosti u srednjoj Bosni.
Ovdje se radi o sigurnosti a ne o etničkoj pripadnosti. Baziranje zatvora, koji su ispod potrebnih standarda, na etničkoj pripadnosti ne predstavlja rješenje. Potrebno je poboljšati standarde u kazneno-popravnim institucijama. Stanković ne bi mogao pobjeći da se zatvorom u Foči rukovodilo na propisan način.
Postoje i drugi načini da se osigura da se prema zatvorenicima korektno postupa tokom odsluženja zatvorske kazne, na primjer donošenjem izmjena i dopuna relevantnih entitetskih zakonskih propisa kako bi se državni zakon o izvršenju kazni i mnogo stroža pravila ovog zakona primjenjivali na osobe koje je osudio Sud BiH, ali koje zatvorsku kaznu služe u entitetskim zatvorima.
Čini se da je odmah nakon Stankovićevog bijega došlo do skandalozno velike konfuzije na svim nivoima o tome šta je ko i kad trebao učiniti. Policija je postavila blokade na putevima nakon što je postalo razumno vjerovatno da je Stanković već nestao iz tog područja, a trebalo je pet dana da bude izdana međunarodna potjernica za hapšenje, uprkos velikoj vjerovatnoći da je Stanković prešao preko granice odmah nakon bijega.
U vrijeme izricanja presude Stanković nije izrazio nikakvo žaljenje zbog svojih zločina a njegov bijeg iz zatvora je i dokaz, ako je neki i potreban, da on ne smatra da je počinio zlo ili da je njegova kazna pravedna. On može ponovo silovati i mučiti. On predstavlja opasnost za društvo u Bosni i Hercegovini, ako je još uvijek ovdje, ili tamo gdje je otišao.
Sada je prioritet osigurati da Stanković bude uhapšen, a potom osigurati da se brzo i efikasno pozabavi organizacionim i administrativnim propustima koji su omogućili ovaj fijasko.
Christian Schwarz-Schilling je visoki predstavnik međunarodne zajednice i specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovini.