23.08.2011 OHR / EUSR

Obraćanje visokog predstavnika i specijalnog predstavnika EU Valentina Inzka na Japanskom institutu za međunarodne odnose

Tokio, 23. august 2011. godine

OHR će se fokusirati na svoje osnovne zadatke

Dame i gospodo,

Dozvolite mi da se na početku zahvalim Japanskom institutu za međunarodne odnose što je organizirao ovaj forum. Otkad sam u martu 2009. godine preuzeo funkciju visokog predstavnika i specijalnog predstavnika u Bosni i Hercegovini tri puta sam posjetio Tokio i tokom svake posjete sam sudjelovao u razgovorima na ovom Institutu. Smatram da ovi susreti imaju neprocjenjiv značaj za sticanje boljeg razumijevanja japanskih ciljeva na Zapadnom Balkanu, ali služe i kao instrument za sagledavanje jedinstvene i pozitivne uloge Japana u području jugoistočne Evrope.

Zadnji put sam ovdje bio u oktobru 2010. godine. Sasvim je jasno da su strašna dešavanja u martu ove godine izmijenila mnoge aspekte japanskih političkih, ekonomskih i socijalnih prilika. Stoga mi dozvolite da narodu Japana prenesem poruku solidarnosti naroda Bosne i Hercegovine.

U danima koji su uslijedili nakon cunamija, prikupljena su sredstva za pomoć žrtvama katastrofe zahvaljujući spontanoj građanskoj inicijativi u BiH. U poređenju s obimom materijalne štete, ova gesta je možda bila skromna, barem u pogledu materijalne vrijednosti, ali nadam se da su svi koji su bili direktno pogođeni pronašli barem neku utjehu u činjenici da su građani zemlje na drugoj strani planete, koji su i sami iskusili užasne patnje u proteklih dvadeset godina, ponudili pomoć u trenutku krize.

Japan i Bosna i Hercegovina

U svom obraćanju u oktobru prošle godine ovdje sam opširnije govorio o prirodi angažmana Japana u mirovnom procesu u BiH. Napomenuo sam da pomoć Japana u iznosu od 250 miliona eura ima značajnu ulogu u preoblikovanju bosanskohercegovačke infrastrukture, a diplomatski angažman Japana doprinosi dugoročnom cilju izgradnje održive demokratije.

Napomenuo sam takođe da je angažman Japana u području jugoistočne Evrope bez ikakvog historijskog tereta. Nema ni bilo kakvih kulturoloških i političkih asocijacija koje bi mogle komplicirati taj angažman. U tom smislu Japan ima ogromnu slobodu djelovanja.

Na kraju sam naglasio da je bosanskohercegovačka ekonomija, iako trenutno trpi posljedice političkog zastoja i globalne ekonomske krize, u proteklih petnaest godina doživjela preobražaj bez obzira na okolnosti, te da bi BiH mogla biti idealna platforma za japanske ulagače i proizvođače.

Od mog prošlogodišnjeg obraćanja ovdje, u bosanskohercegovačkoj politici i angažmanu međunarodne zajednice u BiH došlo je do velikih promjena. Želio bih danas govoriti o tim promjenama i želio bih naglasiti da Japan može igrati ključnu ulogu u rješavanju postojećih izazova i to ne uprkos svojim kulturloškim razlikama i geografskoj udaljenosti od Zapadnog Balkana nego upravo zbog toga što ta udaljenost znači da partneri u BiH na Japan gledaju na jedinstven način i da se njegovi stavovi uvažavaju uz ogromnu dozu poštovanja.

Političko nazadovanje

Nakon dugotrajnog perioda tokom kojeg je postignut značajan napredak, a građani su od toga imali stvarne koristi, došlo je do političkog nazadovanja.

Ovaj negativni trend započeo je prije pet godina. Politička atmosfera je dodatno pogrošana prije oktobraskih izbora 2010. godine i od tada stanje nije obećavajuće. Daytonski sistem se pokazuje disfunkcionalnim s obzirom da su stranke zloupotrijebile regulativu koja osigurava ravnotežu u sistemu podjele vlasti, a čiji je cilj zaštita konstitutivnih naroda a ne ugrožavanje države kao cjeline.      

Bosna i Hercegovina je, kao rezultat pogoršanja u načinu vođenja politike i retorici, pritisnuta novom serijom političkih, socijalnih i ekonomskih problema.

Uzmite kao primjer izuzetno ozbiljne zaključke i odluku da se u Republici Srpskoj održi referendum koji je suprotan Daytonu, a koje je Narodna skupština RS-a donijela 13. aprila. Umjesto da vidimo sazrelu političku klasu koja efikasno radi u granicama okvira koji je postavljen u Daytonu, mi smo morali da spriječimo neke od najozbiljnijih izazova Mirovnom sporazumu u zadnjih petnaest godina.

Kao da to nije dovoljno, vidimo i nastavak nacionalističke anti-daytonovske retorike koja osporava same temelje Mirovnog sporazuma, naročito iz RS-a. U zadnjih nekoliko sedmica bio sam primoran da ukazujem na lažni karakter niza izjava u kojima se tvrdi da je Bosna i Hercegovina “državna zajednica” iako ona to uopšte nije. Član I Ustava BiH jasno kaže da je Bosna i Hercegovina država.

Ono što me isto toliko brine jeste pristup SNSD u Banjoj Luci koji svako pitanje posmatra sa perspektive entiteta na štetu zemlje u cjelini, uključujući i Republiku Srpsku.

Upravo takav pristup politici navodi me da vjerujem da će sedmice i mjeseci pred nama biti izazovni kako budemo nastojali da se osigura konačno imenovanje državne vlade, konačno usvajanje državnog budžeta kojim bi se omogućilo institucijama da funkcioniraju i naravno da se objasni onima koji pokušavaju da ospore te državne institucije da moraju promijeniti svoj pristup i početi da konstruktivno rade unutar tih institucija kako bi poboljšali njihovu funcionalnost i efikasnost.

U oba entiteta će pritisci fiskalne prirode bez sumnje voditi ka većim političkim tenzijama i to treba pomno pratiti. 

Kao što vam je možda poznato, prošlo je skoro godinu dana od opštih izbora, a vlada nije formirana. Politički lideri pokazuju malo stida ili čak i nelagode zbog svog neuspjeha da ispune osnovnu obavezu demokratskog zastupanja– a to je da vode efikasnu vladu koja može služiti građanima i štititi ih.

Ova u cijelosti nezadovoljavajuća situacija potcrtava ograničenja Daytona.

Kada postoji dovoljno političke volje da daytonski sistem djeluje, on djeluje bolje no što je to većina ljudi i mogla očekivati.

Kada ne postoji politička volja sistem se jednostavno gasi.

Politička volja uglavnom nije postojala u zadnjih pet godina i ishod su nevolje stanovništva Bosne i Hercegovine.

Težak život i veliko razočarenje nisu ograničeni na jednu zajednicu ili na jedan dio zemlje. Nezaposlenost, siromaštvo i kriminal, neizbježno nasljeđe političkog hvalisanja i nestručnosti, imaju uticaj na građane u svakom dijelu Bosne i Hercegovine.

Sve se ovo dogodilo uporedo sa povlačenjem međunarodne zajednice iz svakodnevnog interveniranja u politiku u BiH.

Pozitivni faktori

Naš vrhunski prioritet trenutno jeste riješiti ove izazove i vratiti Bosnu i Hercegovinu na put prosperiteta i pune evroatlantske integracije.

Međutim, želim jasno reći da postoje ogromne mogućnosti ali i zastrašujući izazovi – a u sveukupnoj jadnačini postoje i važni faktori koji su u značajnoj mjeri pozitivniji od trenutne političke situacije.

Bosna i Hercegovina je zemlja koja ima kapacitete ne samo da preživi nego i da procvjeta. I ona će sigurno uspjeti ako njeni građani privole svoje predstavnike da promijene kurs.

Evo samo nekoliko pozitivnih faktora:

  • masovan povratak izbjeglica, uz aktivnu podršku međunarodne zajednice, pomogao je da se isprave nepravde počinjene za vrijeme sukoba, kao i kampanja privođenja sudu lica optuženih za ratne zločine
  • dugoročnim naporima na poboljšanju policijskog i pravosudnog sistema ostvaren je izvjestan uspjeh.
  • oružane snage su racionalizirane i modernizirane i Bosna i Hercegovina je sada članica Akcionog plana za članstvo pri NATO-u. Kontingenti iz BiH služe u međunarodnim mirovnim operacijama, a oružane snage imaju sve više kapaciteta za pružanje sigurnosti građanima BiH.
  • infrastruktura uništena u toku rata zamijenjena je modernijom i efikasnijom infrastrukturom (nešto kroz što su prošle mnoge zemlje, uključujući i Japan i moju zemlju, Austriju, nakon završetka Drugog svjetskog rata).
  • Bosna i Hercegovina danas ima moderan i efikasan fiskalni i regulatorni sistem, a njena ekonomija ima potencijal da ponovo ostvaruje veliki rast kada se riješi politički zastoj.
  • Kao jedini izvoznik električne energije u Jugoistočnoj Evropi, Bosna i Hercegovina ima ogromna – i još velikim dijelom neiskorištena – prirodna bogatstva.
  • I konačno, susjedne zemlje su izabrale vlade koje su usredsredile svoje aktivnosti na prevazilaženje propalih ratnih planova i posljedica rata i kretanje prema konstruktivnom i prosperitetnom programu pomirenja, evropske integracije i brzog ekonomskog rasta – a još nije kasno da i Bosna i Hercegovina iskoristi ovaj pozitivni regionalni zamah. 

Sve ovo zajedno čini uspjeh.

Nefunkcionalan politički establišment sprečava građane Bosne i Hercegovine da iskoriste ove sastavne dijelove, ali to ne može trajati do unedogled. Već postoje znaci da nezadovoljstvo naroda počinje da utiče na političke lidere i obuzdava ih. Građani koji su primorani da žive u okruženju siromaštva i kriminala na kraju će se umoriti od stranačkih šefova koji su se specijalizirali za bacanje krivnje na druge umjesto da nalaze praktična rješenja za svakodnevne probleme.

Preuređeno međunarodno prisustvo

U situaciji kada je došlo do političkog zastoja na unutrašnjem planu, međunarodna zajednica je izvršila ponovnu stratešku procjenu svoga angažmana i preuredila svoje prisustvo u skladu s tim.

Od 1. septembra, mandat specijalnog predstavnika EU vršiće šef Delegacije EU. Ovo je značajna promjena. Sveukupni okvir poslijeratnog oporavka Bosne i Hercegovine zasniva se na euroatlantskim integracijama. Kroz svoje ojačano prisustvo u zemlji, EU će moći ponuditi građanima BiH koherentnije, dosljednije i čvršće partnerstvo.

To su dobre vijesti za građane BiH i dobre vijesti za sve međunarodne partnere koji rade u BiH zajedno sa EU.

Od 2002. godine mandat specijalnog predstavnika EU vršio je visoki predstavnik, i u određenom periodu pokazalo se da je dvostruki mandat efikasan, osobito kada su pozitivni politički i ekonomski trendovi logično nalagali jačanje uloge specijalnog predstavnika EU i odgovarajuće smanjenje uloge OHR-a.

Međutim, u svjetlu sve gore političke atmosfere postalo je jasno, nažalost, da Ustavom utvrđena uloga OHR-a ostaje od ključne važnosti ukoliko se Bosna i Hercegovina želi potpuno oporaviti.

Ne samo da će EU sa novom rekonfiguracijom međunarodnog angažmana postati efikasnija, nego će OHR-u omogućiti da se fokusira na svoje osnovne zadatke.

Uloga OHR-a je da održava okruženje u kojem bh. političari mogu raditi posao za koji su izabrani. Bosna i Hercegovina nije protektorat nego suverena država čiji ustav, iz jasnih historijskih razloga, predviđa postojanje institucije koja je tu da rješava politička i proceduralna neslaganja. Sve dok se ne nađe alternativa, OHR ostaje neophodni mehanizam za sprečavanje blokade političkog sistema izazvane proceduralnim sporovima i osporavanja Daytonskog sporazuma.

Mandat OHR-a se razlikuje mandata novog ojačanog predstavništva EU, ali je u skladu s njim.

Ulazimo u turbulentan period. Uzroci koji su izazvali politički neuspjeh moraće se razmotriti i riješiti. Stoga OHR mora raditi dinamično i efikasno, i održavati okruženje u kojem se mogu voditi i uspješno završiti teški politički razgovori.

A to je moguće postići sve dok međunarodna zajednica ostane angažovana i odlučna.

Promjena pravca

Bosna i Hercegovina ima ogromne prirodne i ekonomske potencijale, te stručne i talentovane građane, ali njen izvanredni kapacitet za uspjeh ugrožavaju političari koji su navikli na neuspjeh.

Ovo se može i mora ispraviti.

I međunarodna zajednica mora nastaviti raditi sa građanima Bosne i Hercegovine kako bi postigli stvarne i pozitivne promjene.

Kao zemlja koja uživa poštovanje i povjerenje svih zajednica, Japan može odigrati jedinstvenu i pozitivnu ulogu u omogućavanju ove promjene.

Ovdje u Tokiju, želim naglasiti da građani BiH priznaju i duboko cijene doprinos Japana u mirovnom procesu u toj zemlji. Japan je bio neophodan element u uspješnim rezultatima našeg dosadašnjeg zajedničkog djelovanja. On je do sada imao ključnu ulogu, i istinski se nadam da će se tako i nastaviti.