Razlike su značajne. Naše kolege su radile na pitanjima u vezi sa slobodom kretanja i pružanjem osnovnih usluga, kao i drugim aspektima svakodnevnog opstanka s kojima su se građani BiH suočavali u periodu neposredno nakon rata.
Uprkos svim nazadovanjima i razočarenjima, Bosna i Hercegovina se danas suočava s izazovima koji su poznati i drugdje u Evropi – kako otvoriti nova radna mjesta, popraviti stanje u školama, pružiti bolju zdravstvenu zaštitu.
Ali, iako je bez sumnje napravljen značajan napredak, vizija Bosne i Hercegovine kao prosperitetne i inkluzivne demokratije u srcu Evrope još uvijek nije provedena u djelo. To je bila i vizija kolega kojih se danas ovdje sjećamo. To je vizija međunarodnih partnera Bosne i Hercegovine i vjerujem da je vizija većine od četiri miliona građana ove zemlje.
Vjerujem da je napredak izostao i zbog toga što mnogi lideri u Bosni i Hercegovini nisu u potpunosti razumjeli ovu viziju. Oni je nisu odbacili: jednostavno je nisu ispravno razumjeli. Njihov način razmišljanja je ostao u prošlosti, dok je ostatak zemlje i kontinenta krenuo dalje u 21. vijek.
Dok su neki od lidera fokusirani na provođenje prevaziđenih politika koje su donijele samo bol narodu ove zemlje, građani Bosne i Hercegovine su spremni da prihvate savremenu politiku koja donosi sigurnost, prosperitet i evropsku integraciju.
Danas odajemo počast Peteru Backesu, Liviju Beccacciou, Andrzeju Buleru, Davidu Kriskovichu, Leahi Melnick, Charlesu Morpethu, Williamu Nesbittu, Marvinu Padgettu, Thomasu Reinhardtu, Jurgenu Schaufu, Georgu Stiebleru and Gerdu Wagneru.
Vjerujem da ćemo im istinski odati počast – svakog dana i s najviše smisla – ako budemo promovirali njihovu viziju prosperitetne i inkluzivne demokratije u srcu Evrope.
Kada politički lideri ove zemlje budu razumjeli ovu viziju, Bosna i Hercegovina će krenuti naprijed. Pozivam sve da obnovimo naše opredjeljenje za tu viziju.