Izjave ministara koje osuđuju sve oblike diskriminacije, segregacije, asimilacije i politizacije su dobrodošle. Međutim vrijeme za obične izjave je prošlo i svaki ministar sada treba bez odlaganja prepoznati vlastitu odgovornost da djeluje kako bi osigurao poštivanje ovog osnovnog prava na način koji je inkluzivan i nediskriminatoran.
Diskriminacija i segregacija koje danas prevladavaju postali su zapreka podizanju kvalitete obrazovanja. Promjena pristupa je od suštinskog značenja, a mora je pratiti ponovno opredjeljenje za ispunjavanje osnovnih standarda i obveza u oblasti obrazovanja. Jednostavno rečeno, djeca trebaju biti na prvom mjestu.
Upravo iz ovog razloga apeliramo na sudionike Ministarske konferencije o obrazovanju da pronađu mehanizam za utvrđivanje trajnih i dugoročnih rješenja u oblasti obrazovanja. Podsjećamo BiH da mora ispuniti svoje obveze definirane u međunarodnim aktima koje se tiču ljudskih prava, kao i u Sporazumu o stabiliziranju i pridruživanju. Također, poglavlje o obrazovanju u Revidiranoj strategiji za provedbu Aneksa VII, koju je Parlamentarna skupština BiH usvojila 2010. godine, daje koristan okvir time što utvrđuje probleme i daje konkretne preporuke koje se trebaju implementirati.
Riječi se moraju pretvoriti u konkretne aktivnosti, i stoga u narednom periodu očekujemo postizanje konkretnog i značajnog napretka koji će osigurati pozitivne promjene u učionicama diljem zemlje. Međunarodna zajednica je spremna pružiti političku i tehničku potporu obrazovnim organima u utvrđivanju trajnih i dugoročnih rješenja u oblasti obrazovanja.